
Vi imate svoju Republiku, ja imam svoju.
Vaša Republika je predsjednik, premijer, skupština, stranka, vlast, moć. Moja Republika su ljudi, pjesma, boje, radost, žalost, smijeh, suze i sreća.
Vašom Republikom vlada on. Mojom Republikom vladamo MI. Narod.
Vaša Republika je razapeta između istoka i zapada. Moja Republika je centar mog svijeta, nerazapeta, samosvjesna, emancipovana, izdignuta iznad političke borbe istoka i zapada.
Vi Vašu Republiku volite zbog privilegija, funkcije, novca, moći. Ja moju Republiku volim zbog ljudi, predaka, zbog otaca naših, zato je zovem otadžbinom.
Vi imate rezervnu otadžbinu, ja nemam. Za mene je svaka druga zemlja strana, osim moje Republike.
Za Vas postoje druge zemlje koje volite više od Vaše Republike. Za mene ne postoje.
Vi dan Vaše Republike slavite u gordosti, da biste prkosili drugima. Ja moju Republiku slavim iz srca, zbog ljubavi, ne zbog prkosa.
Zato, Vaša i moja Republika nisu isti pojam, nisu ista ideja, nisu ista emocija. Vaša i moja Republika su dva univerzuma, trajno podijeljenja, a konačno ujedinjenje doći će pobjedom moje nad Vašom Republikom.
*** Inspirisano poemom „Tvoj i moj Libanon“, Halila Džubrana ***
Be the first to comment