Lažne vesti: Mars napada

Čini se da su lažne vijesti postojale oduvijek, kao u staroj priči kada je mali čobanin, da bi se zabavljao, lagao seljake da su ga napali vukovi, a onda kad je stvarno bio napadnut, oni mu nisu vjerovali.

Ali sa pojavom sredstava masovnog informisanje, naročito uz porast popularnosti interneta i njegove sveprisutnosti, lažne vijesti su u prevara kao nikada do sad.

Makedonija je postavljena na svjetsku mapu kad dođe reč o lažnim vijestima. To je zahvaljujući mladim ljudima iz Velesa koji su, u nedostatku drugih načina za zaradu i zabavu, riješili da prave lažne vijesti za tadašnjeg kandidata za predsednik SAD, Donalda Trampa.

Britanski novinar Kian Dzenkis je uradio reportažu iz Velesa, gdje je uspio da nađe tinejdžere koji stoje iza sajtova sa lažnim vijestima u korist Trampove kandidature.

Na snimku se vidi da su to veoma mladi ljudi, koji ne umiju vješto da lažu kada ih on pita za njihovu povezanost sa sajtom.

Jedan od dječaka kaže da je pokrenuo sajt prije svega da bi zaradio novac i da bi se zabaljao, jer u njegovom gradu niko nije izlazio i bilo mu je veoma dosadno.

Lažne vijesti su postojale i prije osnivanja Interneta, kaže Žaneta Trajkoska iz Instituta za komunikacijske studije, ali dodaje da su se tada teže širile, jer su išle kroz tradicionalne medije.

Ono šta je karakteristično za to vrijeme je da su lažne vijesti dolazile iz zvaničnih izvora informisanja zbog određenog cilja – da bi se pokrila određena stvar, da bi se stvorio konflikt, da bi se smanjio neki skandal i tako dalje. Nije da su sad ove lažne vijesti, koje dolaze iz zvaničnih izvora smanjene. Uzmite samo američkog predsjednika Trampa i broj polulažnih i lažnih vijesti koje on plasira u javnost, ali danas je lakše za “obične” građane da kreiraju i šire lažne vijesti jer imaju društvene mreže kao platformu. Zapravo zbog toga, u EU se posljednjih godina razgovara kako da se ograniči uticaj lažnih vijesti, a da se ne naruše medijske slobode i pravo izražavanja. Njemačka je početkom godine usvojila novi zakon, koji uvodi novčane kazne za lažne vijesti, Fejsbuk uvodi rigorozniju kontrolu sadržaja. Jednostavno, svijet reaguje na poplavu lažnih vijesti i štete koju one mogu da izazovu – kaze Trajkoska.

Trajkoska smatra da su jedno od najbitnijih oružja u borbi protiv lažne vijesti medijska i digitalna pismenost.

To je dugoročan proces, ali nema lakog načina da bi se izborili sa tim problemom. Edukacija publike za to kako treba da čita vijesti, odakle da se informiše, na šta da se obrati pažnja kad se plasira određena informacija i šta treba se provjeri da bi se povjerovalo određenoj informaciji, je najbolji način za sminjivanje uticaj lažnih vijesti. Jedino edukovana i angažovana publika mogla bi da zna koja vijest je manipulacija, šta je laž i šta znači neprofesionalno novinarstvo. Ovaj process trebalo bi da počne sa edukacijom djece još u predškolskoj uzrasti i da bude sastavni dio obrazovanja u osnovnoj i srednoj školi. Mediji, oni koji sebe smatraju za profesionalne, takođe moraju da budu uključeni u medijsko opismenjavanje svoje publiku. To govori o njihovom kredibilitetu, ali sa druge strane pojačava vezu sa građnima koji im vjeruju – kaže Trajkoska.

Biljana Bejkova iz udruženja građana „Infocentar“ je pokušala da se sjeti nekog primjera za lažnu vijest iz ere pre popularizacije interneta.

Prvo šta mi pada na pamet je radio-dramatizacija romana „Rat svijetova“, u režiji Orsona Velsa, prije tačno 80 godina. Radio-drama je bila izvođena kao direktni prenos napada Marsovaca na Zemljane. I pored toga da je na početku bilo saopšteno da kreće radio-drama, autentičnost i intenzitet samog izvođenja je proizvelo ogromnu paniku kod slušalaca koji su povjerovali da su vanzemaljci zaista napali Zemlju – kaže Bejkova.

I pored toga, kaže da ovaj primjer nije u bukvalnom smislu riječi „lažna vijest“, jer je publika bila unaprijed upozorena da nije u reč o pravoj vijesti.

Ipak, po meni oni i dalje predstavljaju školski primjer za ogromnu moć masovnih medija, kao i upozorenje na opasnost da ta moć bude zloupotrijebljena. To se sada zaista događa u savremenom svijetu, naročito sa razvojem televizije, a sada interneta – kaže Bejkova.

Bejkova smatra da su jedina odbrana od lažnih vijesti obrazovanje i medijska pismenost.

Jedino ljudi koji imaju kritičke i analitičke vještine i koji znaju da prepoznaju istinite podatke, relevantne argumente i izvore informacija, mogu da budu zaštićeni od lažnog obavještavanja – zaključuje Bejkova.

Kako lažne vijesti utiču na društvo?

Lažne vijesti, razumije se, utiču manipulativno i propagandistički, sa ciljem da proizvedu iluzije zbog prikrivanja činjenica, odnosno sa namjerom da utiču na javno mišljenje. Osim da stvaraju konfuzije, oni veoma konkretno utiču politički, naročito na glasača, kao što je potvrdio izbor Donalda Trampa za predsjednik Amerike. Drugim riječima, oni prouzrokuju donošenje pogrešnih odluka, i odatle je veoma bitno da budu „presretnute“ istinitim informacijama, utvrđenim činjenicama i istraživačkim novinarstvom. Naročito je poželjno da budu zakonski zabranjene – kaže Ana Čupeska Staniškovska, doktor političkih nauka.

Zašto su lažne vijesti toliko uspješne?

Masovna produkcija lažnih vijesti je naročito pomognuta novim medijima na kojima se sakupljaju klikovi za reklamiranje, odnosno skuplja novac. Same društvene mreže i internet sajtovi omogućavaju hiperprodukciju raznih sadržaja koji su u isto vrijeme instantno dostupni. Posljedica toga je stvaranje takozvanog iluzionog efekta na istinu (illusory truth effect). Naime, pretjeranu prisutnost lažnih vijesti, koju dragstično ubrzava svaki naredin klik, čini lažnu vijest sveprisutnom i dostupnom svakome, a zbog njenog ponavljanja u kratkom vremenskom periodu se stvara iluzija da je tačna. Koliko više čujemo i vidimo nešto, toliko se povećava vjerovatnost da povjerujemo da je to tačno. To se dešava zbog ljudske psihološko-kognitivne karakteristike da budemo pristrasni u potvrđavanju određene informacije po automatizmu, adekvatno našim kognitivnim mapama. Drugim riječima, čovjek ima kognitivnu predispoziciju da pretražuje ili interpretira informacije na način koji njemu odgovara, tačnije u saglasju sa onim šta već zna, pa tako pretražujemo i interpretiramo u pravcu potvrde već utvrđenih stavova, vjrednosnih sudova, istine i iluzije – kaže Čupeska Staniškovska.

Značajan razlog za ovaj medijski deformitet vezan za lažne vijesti, dodaje, leži u hiperprodukciji izvora informacija na internetu koji se takmiče za pažnju potrošača, a ovo je neposredno vezano sa onalajn reklamiranjem, koje nerijetko zavisi od broja klikova.

Da bi se sakupilo više klikova sadržaj takozvane vijesti je uprošćen, lak za razumijevanje i dostupan svakome, pa time objektivne i potpune informacije i ozbiljne istraživačke priče postaju neatraktivne – kaže Čupeska Staniškovska.

Ipak, dodaje, ne smijemo da zapadamo u „apsolutno ralitivizujuću zamku“, prema kojoj u eri post-istine sve uzimamo zdravo-za-gotovo, i da odbijamo da vierujemo u sve informativne izvore, već da bismo se tačno informisali bi trebalo da čitamo iz više izvora i provieravamo podatke, kao i istrazivačko novinarstvo.

Balkanpres

 49 

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.