Djevojka na granici prema Dubrovniku upoznala momka, zatrudnila i otvorila bolovanje

Da čekanje na granici prema Dubrovniku ima svoju draž na svojoj koži osjetila je mlada Mara iz Mokošice.

Naime, Mara je nedavno pošla da zamijeni ulje u Trebinju jer su joj rekli da je tamo dosta jeftinije. Usput je uradila pramenove, našminkala se i kupila na pijaci dvije grude sira, nešto prijateljicama iz apoteke, dobro ručala. Sva srećna kako je dobro pazarila, krenula je kući da pokaže svoj novi izgled, a i da obraduje roditelje koji još od ulaska Hrvatske u Evopsku Uniju nisu jeli sir iz naših krajeva.

Put do Ivanice je protekao bez većih problema. Auto je zvučalo kao novo, kosa je viorila na vjetru i ništa nije slutilo šta će se desiti mladoj Mari. Međutim, već kod table za Ivanicu dočekala je velika kolona automobila. Mara je morala stati iza jednog starog Golfa 2 iz kojeg je treštala glasna muzika. Užasno je nervirala, ali nije imala izbora. Radio u njenom autu nije uspjela da popravi u Trebinju jer nije mogla da nađe garažu najboljeg majstora za dekodiranje.

Kolona prema granici se kretala sporo, a Mara je uhvatila sebe kako ponavlja refren za refrenom i kako joj više ne smeta muzika koja je dopirala do nje. Iz Golfa bi povremeno izlazio visok, krupan momak, kratko ošišan, jakih ramena, u bijeloj majici i rozim bermudama. Na nogama je imao papuče koje bi nekada ostavio u autu, pa bi izlazio bos. Povirivao bi sa cigarom u ustima dokle je kolona došla, koliko ih je zašlo za zadnju krivinu koju još nisu mogli ni da sanjaju. Pratila bi ga Mara pogledom, prvo joj je djelovao zastrašujuće baš kao i njegova muzika.

Poslije sat vremena čekanja osjetila je želju da zapali, iako nije pušila još od gimnazijskih dana. Izašla je iz auta i prišla svom komšiji iz Golfa da ga pita da nema slučajno i za nju jednu cigaru.

-Naravno da imam, čuj za ovakvu ljepoticu da nemam.

Upoznali su se, rekao joj je da se zove Božidar, da ga zovu Bole, da ide da radi na građevinu u Dubrovnik, dobra plata, imaće smještaj i hranu. A biće i prijavljen. Pohvalio joj se da je radio svukuda, obišao pola Bliskog Istoka i velike Rusije. Mara je njemu pričala o svom poslu u Mokošici.

Mic po mic, došli su do BiH granice. Tu su se kratko rastali zbog pregledanja dokumenta. Poslije granice jedva su dočekali da opet izađu iz automobila da nastave sa razgovorom. Slijedile su šale, Mara je uživala u razgovoru sa Božidarom. U jednom trenutku Božidar je nehotice uhvatio Maru za ruku i tu je nastao muk. Pogledali su se i shvatili da se između njih dešava nešto vrlo ozbiljno. Prihvatio je Maru čvrsto i približio sebi. Počeli su da se ljube kao da nikoga nema oko njih, strast ih je obuzela da više nisu mogli da izdrže. Podigao je i prenio u njegov auto, legli su na zadnje sjedište gdje su vodili ljubav.

Prekinuo ih je vozač Renoa koji je bio iza Marinog auta sa molbom da se pomjere, jer se kolona spustila skoro 10 metara prema hrvatskoj granici. Sa osmjesima na licu, srećni šta im se upravo desilo ušli su u svoja kola i pomjerili do grupe koja je čekala ispred njih. Pričali su o svemu, o svojim snovima, o životu u Mokošici i Trebinju, o svojim prijateljima. Ništa im više nije značilo koliko dugo čekaju na granici i koliko je vruće. Počeli su da kuju planove kako će se viđati, gdje će on biti smješten, kada će biti slobodni.

Poslije nekog vremena, Mara osjeti mučninu. Mislila je da se prejela janjetine pa je htjela preći preko toga. Onda je osjetila vrtoglavicu, dođe joj slabo. Zamolila je Božidara da odu u njen auto jer kod nje je radila klima, pretpostavila je da je problem u vrućini. Kada je ušla u auto, užasno joj je zasmetao miris sira koji je kupila roditeljima i momentalno je povratila, jedva uspjevši da otvori vrata. Kada joj je bilo malo bolje, pogledala je u Božidara i upitala ga:

-Šta učini, crni Bole? Nisi valjda?

-Jesam! – reče Božidar – nisam mogao dugo, zadnji put sam bio sa jednom Ruskinjom u Sočiju kada smo pravili zgradu za Zimske olimpijske igre. Jbg!

Sjeti se Mara da je kupila svojoj drugarici testove, pošto su u Trebinju tri puta jeftiniji. Izvadila je jedan i provjerila. Odmah je znala da mora otvoriti bolovanje, pošto je do granice bilo još trideset automobila. Zvala je šeficu koja je sve shvatila, jer i ona često putuje u Trebinje. Otvorila joj je bolovanje.

Božidar i Mara su ostali zajedno, do granice su upoznali i kumove, sjajne ljude iz Renoa iza njih. Na granici su ih čekali Marini roditelji da upoznaju zeta, a Boletovi će doći u septembru kada prođu gužve.

Leutar:Net

(Ovo je tekst satirično-šaljivog karaktera. Napisan je bez namjere da nekoga uvrijedi ili omalovaži.)

 82 

4 KOmentara

    • Ahaha, hvala što si primijetio. Ma, nismo znali koje ime da stavimo, pa smo prepravljali, Milivoje, Milutin i Božidar. Pobijedio je Božidar zbog nadimka Bole. Ispravili smo, hvala 🙂

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.