Čitam kako Leutari traže demanti i razmišljam kako smo, jebote, došli do toga da čitamo vijesti i razmišljamo je li taj portal SNSD-ov, SDS-ov ili (staviti skraćenicu po želji). Kako smo došli do toga da sjedimo na kafi i komentarišemo ko je čiji. Ima li „ničijih“? Ima li „nezavisnih“?
Znam da nije lako povjerovati da ima kad svaki portal zalijepi ono „nezavisan“. Istina je ono da u Trebinju niču portali kao pečurke. Čuli da se ovaj ili onaj dobro „prodao“ (o)poziciji pa da probaju i oni. To što se vidi iz aviona na kojeg su se kupca namjerili, to nema veze. Hej, bitno je napisati da si „nezavisan“, ostalo ćemo završiti uz janjetinu, al’ bitno je sačekati dobar trenutak pred izbore.
Nije ovo ludilo počelo juče. Nije počelo tim tekstom o portalima. Počelo je davno, promijenilo mnoge vlasti i dosta je vode proteklo Trebišnjicom. Nije ovo ludilo počelo juče, samo su ga mnogi doktorirali. Ne smeta mi što se ljudi snalaze u ovim vremenima. Smeta mi dvoličnost i kad lažu da su nešto što nisu.
Želim da vjerujem da nismo svi isti. Da nismo slabi i potkupljivi. Želim da vjerujem da ovo neće trajati vječno. Želim da… Stop. Ne pišem nečiju predizbornu kampanju, ne pada mi na pamet da se bavim time.
Znam da sve ovo želite i vi, čiji god bili. Znam da iskreno želite normalan život, radna mjesta, plate, da ne zavidimo drugome kad uspije. Napisala sam ovaj tekst iako mi se gadi i politika i sve u vezi sa njom. Hoću da razumijete da nije bitno ko je na vlasti i u kojoj ste stranci sve dok svako od nas ne promijeni način razmišljanja. Sve dok budemo ovce, šišaće nas svaka strana.
Misliš da je tvoja opcija bolja od nečije? Nije.
Da li si bolji, zavisi samo od tebe.
Leutar:Net / MaŠtaĆeOna
Be the first to comment