Pismo neprijatelju

Austrijski potpukovnik August Šmit poginuo je u bici za Adu Ciganliju 1914. godine. Poslije strahovitog otpora, srpske jedinice su odbile neprijatelja i posahranjivale vojnike obje strane. Oficire uz vojne počasti. U džepu potpukovnika Augusta Šmita našli su neotvoreno pismo koje mu je poslala ćerka iz Beča. Preživjeli srpski oficiri, na čelu sa majorom Đukićem, odlučili su da napišu pismo mladoj Austrijanki. Evo teksta po sjećanju Petra A. Kunovčića:

„Poštovana gospođice, sa teškim srcem i bolom u duši, iako smo neprijatelji, prinuđeni smo da Vam prvi javimo tešku vijest da je Vaš neumrli tata, heroj oficir i komandant 32. austrijskog puka, danas herojski pao na čelu svoga puka, braneći svoga cara, svoju zemlju i svoju zastavu, a u teškoj borbi na srpskom zemljištu u Adi Ciganliji.

Iako ste izgubili oca, imate njim da se ponosite, jer je herojski i dostojno jednog viteza-heroja, pao na polju časti, braneći svoju otadžbinu.

U isto vrijeme Vas izvještavamo da smo današnjom uputnicom poslali Vam 4.000 kruna, koji smo novac našli u džepu Vašeg pokojnog oca sa pismom i molimo Vas da nas o prijemu ovog novca izvijestite, jer nam je mnogo stalo do toga da primite i novac i pismo. Vašeg oca dostojno smo sahranili sa svim počastima, obilježavajući njegov grob jednom primjernom krstačom, tako da kad se svrše ratne operacije i zavede mir, Vi možete sa Vašom poštovanom porodicom doći u Srbiju i naći tijelo Vašeg tate pristojno sahranjeno i grob očuvan.

Primite naše najiskrenije viteško saučešće, da Vama i ostalima Vašima Bog podari dug i srećan život.“

Početkom 1915. godine stigao je odgovor g-đice Šmit iz Švajcarske:

„Poštovana gospodo, Vaše pismo primila sam sa najvećom zahvalnošću, iako je za mene bilo posve kobno, bez obzira na Vašu utjehu. Zaista, ovakva pažnja dostojna je samo srpskih heroja oficira i ja sam Vam za to vječno zahvalna. Isto tako, i novac sam takođe primila na čemu Vam takođe hvala. U ovim teškim momentima za cijelu našu porodicu, Vaše pismo je zaista okrepljavajuće, utoliko prije i više što je naš tata zaista završio svoj život na braniku svoje otadžbine, dostojno svakog divljenja.

Ja sam već sa mnogim mojim drugaricama, uplakanih očiju, davala Vaše pismo da ga pročitaju i one su zajedno sa mnom plakale i divile se pažnji srpskih oficira heroja. Poslije ovog pisma naročito cijenimo podvige malene srbijanske vojske, koja je dostojna svakog divljenja.“

Dragan Orlović, „Počasti svim poginulim“

 34 

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.