Politika straha

Danas politika straha ima za cilj postići konsenzus i ujediniti inače razjedinjenu političku elitu. Ali, bez obzira na namjere onih koji ga potenciraju, “glavni učinak straha je ojačati ideju kako nema alternative”.

Danas vladajuće klase ne moraju na vještački način proizvoditi strah. Zahvaljujući nedosljednoj  politici, taj osjećaj je već duboko inkorporiran u društvo.

U današnje vrijeme jedino što može motivisati ljude nije pozitivna vizija budućnosti i mogućnosti koje ona donosi, nego strah od zla.

Politika straha nesmetano prelazi s jednog problema na drugi bez ikakve potrebe za postojanjem uzročno-posljedične ili logičke veze. Odlika našeg vremena nije podržavanje straha, nego podržavanje našeg osjećaja ranjivosti.

Bez obzira što joj nedostaje jasno postavljen cilj, kumulativni učinak politike straha je povećanje svijesti društva o sopstvenoj ranjivosti. Što se u većoj mjeri osjećamo bespomoćnima, to će nam vjerovatnije biti teže oduprijeti se sirenskom zovu straha.

Vlada danas građane smatra ranjivim subjektima koje treba tretirati kao pojedince koji ne znaju što je u njihovom interesu.

Političke elite su zbog nesposobnosti formiranja jasne političke strategije pronašle izlaz u zavođenju društva nevažnim mikropitanjima. Bezbrojne tehničke stvari koje nikad nisu bile izvorno u domeni vlasti, neočekivano su postale središtem vladinih inicijativa.

Dijagnoza o ljudskoj inferiornosti simptomatična je za antidemokratski stav političke oligarhije. U prijašnjim vremenima takav prezir spram običnih ljudi bila je tipična odlika autoritarne desnice.

Na raspolaganju su nam dva izbora. Možemo se odreći onih osobina koje nas čine ljudima i koje su pomogle transformaciji i humanizaciji svijeta te se prepustiti kulturi fatalizma. Ili, možemo učiniti nešto suprotno tome. Umjesto veličanja pasivnosti i ranjivosti možemo pokušati humanizovatii naše postojanje. Umjesto da igramo ulogu publike koja je prisiljena gledati još jednu predstavu politike straha, možemo pokušati promijeniti uslove koji su doveli do njenog nastanka”.

Jedino čega se moramo bojati jeste strah, ali samo racionalno uslovljen strah!!!

Buka

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.