DOMAĆE JE NAJBOLjE

”ŽIVJELA PRIVREDA REPUBLIKE SRPSKE! “ – povika resorni ministar na svečanoj večeri koju je priredio povodom ponovnog ustoličenja u ministarsku fotelju. Niko od prisutnih privrednih komornika nije primijetio da mu je zadrhtala ruka dok je nazdravljao punom čašom čivasa i, garantovano orginalnog, za ovu priliku uvezenog preko širokobriješke tvrtke „Mladi bojovnik”, a možda mu, ta njegova ruka, i nije zadrhtala.

„ŽIVJELA“ – razdragano povika hor basova sastavljen od uspješnih privrednika iz brdskih krajeva naše otadžbine.

„Kao što je red sada ćemo da odamo dužnu poštu, minutom ćutanja, svima onima koji dadoše svoje živote da bi nama bilo dobro“.

U osamnaestom sekundu, kad još većina nije bila pošteno ni ustala, ministar tiho prozbori: „Neka im je vječna slava i HVALA!“

„Slava im!“

„HVALA IM!“

„Između dvije čaše po starom dobrom srpskom običaju valja se nešto i zameziti“ – reče ministar dok mu je desna ruka naoružana viljuškom neodlučno šetala između tanko narezanog hercegovačkog pršuta – made in „Lijanovići“ i, mađarskog kulena, kraškog vrata, dalmatinske pancete, špeka i sličnih mezetluka. I oduševljeno doda: „Kao što je svima poznato – DOMAĆE JE NAJBOLjE!

Prvi ga posluša poznati gazda iz Gradiške, čija se prekrasna vila i ovilnica na dva mjesta međila sa mesnom industrijom „Levita“, pa nabode oveći komad pršuta koji zali, da mu ne bi zastao u grlu, novom čašom viskija koju je upravo nasuo. Doduše, na ruci mu osta trag crvene boje s naljepnice o uvozniku na kojoj se još nije ni bila osušila šahovnica.

„ŽIVJELO MINISTARSTVO!“ – povika zamjenik ministra, što cijela krčma oduševljeno prihvati trenutnim ustajanjem sa desnom rukom na srcu. Poslije pet minuta urnebesnog klicanja prvi se odvaži da sjedne predstavnik grada domaćina, ali pošto niko nije slijedio njegov primjer, on brzo ustade i nastavi da viče: “ŽIVJELO!”

Poslije drugih pet minuta ministar ukloni ruku sa srca i spusti se na stolicu. Njegov svijetli primjer i prihvatiše sa zadovoljstvom.

„Za naše proizvode na našem tržištu!“- sa druge stolice do ministra dobaci predstavnik Kozarske Dubice, inače kućni prijatelj direktora “ Mlijekoprodukta“ iz istog grada, i sa ovala sa mliječnim proizvodima uze podobar komad paškog sira, jednu zdenku – „Veliki Zdenci“, malo sirnog namaza „Dukat“ iz Zagreba i komadić desertnog sira „Sirela” iz Bjelovara. Usput napravi sebi gemišt od Žutjevačke graševine“ i kisele i „Tri srca“, mada se debelo premišljao da li da kao kiselu vodu koristi radije „Lipički studenac“ ili ”Jamničku kiselicu“.

Doduše, na stolu je pored graševine bio izvrstan izbor Vina.

Vrhunska vina: ”Istarski merlot“, “Mostarska blatina“, „Car Franjček Nahereni“, “Isusova krv”, „Satnik Jure”, „Don Ante“, “Blajburško bijelo”,  čuvena vina: „Kardinal Alojzije”, „Jasenovački rizling“, „Pakračko-poljanski burgundac“, ”Crno medačko-džepno“ i mnoga druga;

zatim jedan „Porto“, a pred ministrom bogami i jedan pravi „Bordo“.

„Za naše proizvode!“, pozdravi mu privrednik iz najvećeg grada u Republici Srpskoj, inače član Upravnog odbora „Banjalučke pivare“, s čašom hladnog laškog piva. Izbor piva nije baš bio siromašan: „Amstel“, „Gambrinus“, “Hajneken“, „Foster“, i za najveće znalce: „Karlovačko“, „Union“, „Daruvarsko”, „Tuzlansko” i sarajevsko „Vučko” pivo.

“Živio ministar, naš dobrotvor!” povika između dva zalogaja piletine – „Perutnina“ – Ptuj, nesuđeni gradonačelnik Srpca što sa oduševljenjem prihvati hor tenora sastavljen od uspješnih privrednika iz ravničarskih krajeva naše otadžbine.

U to sa podijuma zapjeva i orkestar, i to po ministrovoj izričitoj želji, dvije stare pjesme Miše Kovača i jednu novu Dine Merlina.

Pošto je već bio malo pod gasom, prvenstveno zahvaljujući oporoj domaćoj lozi sa otoka Brača, prvo trgovačko ime Mrkonjić Grada, koji je kao izbjeglica još  uvijek imao stan u Banjaluci, razdragano se prodera: „ŽIVIO DRUG MINISTAR!“ i obrisa usta rukavom na kojem mu osta oveća masna mrlja od danske svinjetine specijalno naručene za ovu priliku.

”Domaće je zaista najbolje! I, povika predstavnik privrede Grahova, nastanjen iz poznatih razloga u Prnjavoru.

To kao da bješe signal za konobare da iznesu sve ono što su spremili: škampe sa otoka Visa, pastrmku iz Save Bohinjke, tunjevinu u konzervi – „Delamaris – Mirna Rovinj“, jablaničku jagnjetinu sa ražnja, teletinu ispod sača, koja je svoj teleći život provela pod Alpama, kozoroga sa Dinare, i kao posebnu poslasticu medvjeđe šape mečke ubijene u bivšem Titovom lovištu „Koprivnica“, pokraj Bugojna. Kao desert su poslužene zagorske štrukle i uspjela kombinacija „Ledo“ i „Upi“ sladoleda.

Naravno da je takav meni začas podigao raspoloženje među najodanijim ministrovim ljudima, a posebno raspoloženi su bili zamjenici direktora „Celpaka“ iz Prijedora i „Incela” iz Banjaluke koje je, što zbog jela, što zbog pjesme, oblio hladan znoj koji su znalački brisali papirnim ručnicima koje je krasio divan motiv „Zelene lagune“ kraj Poreča.

Kada je poslužena i „Frank” kafa – „ispratikuša“, jedan već podobro pripit privrednik rodom iz Jajca, trenutno nastanjen u Bratuncu, savladan zovom rodne grude, došao je kod muzičara da naruči:

„S one strane Plive gajtan trava raste“, što ne samo da izazva prave ovacije u krčmi, nego i, pored već najavljenog fajronta, još tri bisa sa istom pjemom.

Na kraju ministar se u svoje ime i u ime Ministarstva zahvali svim prisutnima na podršci i na tome što su svojim dolaskom uveličali njegovo ponovno ustoličenje i još jednom se prodera očaravajućim basom. ”ŽIVJELA PRIVREDA REPUBLIKE SRPSKE!“

„ŽIVJELA!“.

Jutro se već uveliko naziralo kad su konobari u ostavi krčme večerali – doručkovali proizvode srpske prehrambene industrije. Svoje mjesto u želucima napaćenog naroda pronašli su: „Srem – Šid“, ”Neoplanta“, „Bimeks“, „Levita“…, njeguški pršut, “Trapist” sir Banjalučke mljekare, mladi sir “Mlijekoprodukta“ iz Kozarske Dubice, užički kajmak, zatim: „Knjaz Miloš“ i, „Vitinka“, „Prolom voda“, te “Nektar“, „Nikšićko“ i „Apatinsko“ pivo, zatim „Vranac“, „Merlot“, „Cap Lazar“, „Carica Milica“, karlovački i banatski rizling, ”Manastirka“, “Čačanka“ i ostale “mučenice“, da bi se na kraju zasladili „Pekabela” i „Somboled“ sladoledom.

Jutro se naziralo….

…i još se nazire.

 

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.