Februar 1974: Šta, kako i kada treba obući, to vam Zoja govori svake sedmice i ako je pažljivo slušate, uz povremenu konzultaciju mama, tetki, starijih sestara, prodavačica i svog zdravog razuma, sigurna sam da očaravajuće plovite svijetom na radost svoje okoline, da izazivate zavidljive uzdahe nesretnica koje ne čitaju TINU, i da vam pod nogama šuškaju komadići polomljenih momačkih srdaca.
Predlažem da ovaj put preskočimo sve one savjete i ostanemo kod ovih komadića. Daleko od toga da mi uvijek ne bismo ostale na njima, što više krcka – to bolje. Sigurna sam da ste se već hiljadu i više puta pitale šta zapravo na nama, mislim osim naših blistavih očiju, sjajne kose, očaravajuće linije, šarmantnog osmijeha itd, najjače djeluje na srca prije krckanja. Iako, na to se ne treba previše obazirati, jer momci ionako nemaju pojma o modi i tako nečemu.
Prije nego vam iznesem šta su mi momci ispričali, moram vas unaprijed upozoriti da oni uopšte nisu dosljedni u svojim izjavama, što se vidi iz sljedećeg primjera: jedan tip je tvrdio da ga užasavaju djevojke koje nose puno prstenja: „To je tako vulgarno“ – bio je njegov izraz.
Onda je jedna od mojih prisutnih prijateljica zamahnula tom zaostalom tipu pod nos šakom optočenom srebrnim prstenjem, a on je procijukao:“Dobro, ako je jedna ruka, može“, na što je ona podigla i drugu okovanu šaku – i on je zanijemio.
Inače, momačka lista onoga što ne vole mnogo je duža od onoga što vole – tako da se ponekad čovjek, mislim ženski čovjek, s pravom zapita šta oni vole. Evo što im se sviđa:
• duga lepršava kosa (ma nemoj!),
• dugački bijeli kaputi, s malo krzna (gdje da ih nađeš?),
• puno resa koje lelujaju kad hodaš (oni zaista nikad ne prerastu kauboje i Indijance!),
• spojene obrve (nisu normalni, kažem vam!),
• tamne čarape,
• kovrdžava kosa (vikleri, vikleri!),
• traperice,
• sve što djeluje kao da ste baš sada u to upale,
• baršun (pazi, molim te!),
• pletene rukavice,
• pantalone u čizmama,
• prugaste pulovere (nisu precizirali horizontalne ili vertikalne pruge),
• nježne boje, roza i plavo,
• ne smeta im ako su haljine malo uže,
• mini-suknje ispod maksi-kaputa.
• seljačke bluzice,
• midi-suknje na kopčanje.
Jednom riječju – svašta, a tek da čujete što ne vole:
• debele noge i mini-suknje (donekle razumljivo),
• veliki dekolte ako nema što da se vidi (znate kakvi su momci),
• bodi, majice i ostalo donje rublje koje proviruje tamo gdje im nije mjesto,
• crvene čarape,
• mrljava šminka (i to je razumljivo),
• čizme iznad koljena (kažu da ih to podsjeća na noge od slona!),
• čipkaste, prugaste ili bilo kakve čarape s uzorkom (ko bi to rekao?),
• puno šminke,
• uredne torbe (šta im to znači – nemam pojma),
• satovi (ni to nisu objasnili),
• ako se jako trudite da dobro izgledate!
• ili, ako se trudite da izgledate baš kako piše da treba da izgledate,
• čarape kojima je pobjegla „žica“ (to niko ne voli),
• dugačka kosa kroz koju vire uši,
• napola oguljeni lak na noktima,
• mini-haljine u principu sve ti je odmah jasno (ovo je stvarno iznenađenje!),
• puno prstenja,
• šarene ili previše upadljive kaiše za satove (opet satovi!),
• šešire (ko ih nosi, da mi je znati!),
• bijele čarape (kažu da to anemično djeluje),
• kockaste košulje,
• kad su široke pantalone prekratke pa se vide cijele cipele (u tome nešto ima),
• kratke noge (zlobnici, o njihovim nogama se nikada ne raspravlja).
Sad znate, to jest, sad više ništa ne znate, ali neka vas to ne zabrinjava jer oni, sva sreća, nisu dosljedni, a mi smo, ipak, u svakom izdanju šarmantne.
Za svaki slučaj, kažem, za svaki slučaj, priupitajte diskretno neke od primjeraka muškog roda koji su vam na dohvatu i do kojih vam je možda malčice stalo, šta vole, a što ne vole – ponekad jedna sitnica može puno značiti!
Zoja za Tinu (1974.)
Ostavi komentar