Društvene mreže nisu samo tu da bi vidjeli gdje je ko, sa kim, šta jede i šta je obukao. Društvene mreže su tu, recimo i da vratiš sebi svoje dijete. Da, da. Dobro ste pročitali- DA VRATIŠ SVOJE DIJETE.
Uđoh na FB, klasika, sve isto. Odjednom „Dijelite vijest„. Da vidim šta je, majka moli da joj se vrati dijete.
Ok. Razmišljam. Dao Bog nekome da bude majka ko za to nije sposoban ni fizički ni psihički, pa Centar za socijalni rad dobro radi svoj posao…
Ali, nisam razmišljala dobro. Jer nije sve kao što na prvu izgleda…
Naime, riječ je o Mariji Šutulović (32) iz Bora, ženi koja nije narkomanka ili prostitutka, ženi koja je završila Fakultet humanističkih nauka, odsijek Psihologija. Ženi koja je sposobna da bude majka, kojoj su oteli dijete, uskratili kontakt sa djetetom. Djevojčica Eli majku nije videla ni čula 3 nedelje, jer Centar za socijalni rad to nije dozvolio. Ko radi u tom „centru“, ko su ti koji treba da dozvole!?
Ko ima pravo na to!? Ko može da otme dijete, vjerovatno dobije i novčanu nadoknadu?! Ko ima srca i duše za to?
Gdje je zakon? Postoji li neko iznad svih? Neko ko je tu da bi omogućio građanima bolji i srećniji život, možda!?
Ja ne mogu da se zamislim u takvoj situaciji, ne daj Bože. Da pišeš peticiju da ti se vrati dijete. Da poznati i nepoznati ljudi dijele tvoju nesreću po društvenim mrežama, jer je tako veća verovatnoća da će pravda izaći.
„Dijete ima traume od oca!“ Ljubljena u usta, izgrebana bradom. Odvedena pedijatru, pa u policiju i onda u Centar. U Centru, gde se inače problemi rješavaju ovaj put dobijaju drugi oblik…
Dijete su odvojili i od majke, ujaka, bake…
Zašto Centar krije dokaze, zašto su slagali da je majka nije dovela!? Zašto su se „prisjetili“ posjete kad je Marija prepričala dešavanje sa iste!?
Zašto su majku istjerali iz prostorije da bi dobili odgovore koje su oni željeli!?
Ko piše scenario i dodjeljuje uloge!?
Prošle su godine kad su se djeca prodavala iz porodilišta, sad ste počeli iz domova da ih kradete! Odakle vam pravo!? Sram vas bilo!!!
„Da li vidiš Srbijo kako plaču majke za decom koju otimaju Centri za socijalni rad?
Institucije ćute i ne čuju plač nesrećne dece, jer ih on ne boli.
Da li Srbija mirno spava dok neko zloupotrebljava sopstveni narod i decu koja nemaju drugu državu jer su verovala svojoj?
Slučaj male otete devojčice je u fioci i ćuti, ne govori, a devojčica čezne i moli da vidi i zagrli svoju majku, dok otac likuje i šeta slobodno.
Zamislite sebe kad ste bili mali da li ste mogli da se odbranite od nasilnih ljudi bez pomoći roditelja, a u ovom slučaju bez pomoći majke….
Ne, ne možete da se setite, ali tada ste dobro znali da vas duša boli, da suze teku bespomoćno i očekuju spas. Zato dignimo glas za spas da ne plače više niko, jer Srbija to može i ima moć da istera pravdu!“, stoji jedan status u FB grupi za Mariju i Eli.
Podijelite vijest, vratite majci dijete!
Slavica Lazić, Leutar:Net
Be the first to comment