Milionski iznosi za „stvaraoce“

Prijedlog poslanika prvog saziva Skupštine Republike Srpske da im se isplate ratne naknade borci i opozicija smatraju sramnim.

Asocijacija „Stvaraoci Republike Srpske“ zatražila je sredinom aprila od Narodne skupštine Republike Srpske i predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika da regulišu status poslanika prvog saziva parlamenta Republike Srpske.

„Tražimo da budemo jednaki sa sadašnjim poslanicima. Ne tražimo privilegije, ni pomoć. Ne trebaju nam državne penzije, ne bismo ih ni primili“, rekao je jedan od “stvaralaca” Dragan Mićić.

Prema njegovom mišljenju, najbolje bi bilo da se poslanici, kao „stvaraoci Republike Srpske“, nađu u Zakonu o borcima Republike Srpske. To bi značilo da se, za početak, poslanicima prvog saziva isplate naknade za petogodišnji rad koje – ističu „stvaraoci“ – ne bi bile veće od trenutnih plata poslanika. Riječ je o periodu od 24. oktobra 1991. do 19. oktobra 1996. godine, kada je djelovao prvi saziv Skupštine Republike Srpske.

Iz Asocijacije nisu jasno naveli koliko bi iznosile njihove plate. Od 83 poslanika u Skupštini, 26 više nije među živima. Ostalih 57 može da očekuje između 1.650 i 3.500 konvertibilnih maraka, koliko iznose najniža i najviša plata narodnih poslanika u Republici Srpskoj, što bi na petogodišnjem nivou značilo između 5.643.000 i 9.570.000 KM.

Nekome fotelja, nekome rov

Prijedlog poslanika prvog saziva, odnosno „stvaralaca“, nema podršku ni Boračke organizacije Republike Srpske. Milomir Savčić, predsjednik BORS-a, tvrdi da će i borci tražiti svoje odštete, bez obzira što ih je mnogo više, ukoliko ih dobiju poslanici Narodne skupštine Republike Srpske.

Zdravko Krsmanović, potpredsjednik Narodne demokratske partije i poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, takođe ne podržava inicijativu „stvaralaca“. Prema njegovom mišljenju, poslanici koji su bili u prvom sazivu već su tada bili privilegovani – budući da nisu učestvovali u ratu i direktnim borbama – pa nemaju moralno pravo opet tražiti privilegije.

„U ratu je osnovno zanimanje svih nas bilo ratnik, a ne poslanik. Oni koji su tada sjedili u Narodnoj skupštini, u foteljama, na toplom i sigurnom, danas nemaju pravo da traže bilo kakve nadoknade. Pa ni pravo da se stave u isti rang sa borcima, jer baviti se politikom ili politikantsvom i ići na pušku i na bunker nije isto.“

Krsmanović smatra da je ovo jedan od načina na koji Dodik i Momčilo Krajišnik – tadašnji poslanik i predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske – pokušavaju dobiti više privilegija u društvu. Ipak, Čubrilović kaže da bi isplata zaostalih plata poslanicima prvog saziva, kao i zakonsko rješavanje njihovog statusa, bila poruka budućim generacijama kako se cijene oni koji su uradili veliku stvar za Srpsku.

Izgubili nogu, kuću, porodicu…

„Očekujem da i vladine i nevladine organizacije daju svoje mišljenje. Želimo da čujemo stav Vlade, šefova poslaničkih klubova, očekujemo da se do polovine maja usaglase sva mišljenja. Da idemo ka konkretnim prijedlozima, nadam se i ka rješenju“, rekao je Čubrilović.

Priča o pravima poslanika prvog saziva u Republici Srpskoj se ponavlja periodično, uglavnom pred izbore. Prošli put je bila aktuelna u septembru 2015. godine, kada je Dodik predložio Nacrt zakona o pravima izabranih predstavnika Republike Srpske od 1991. do 1996. godine, a potom ga povukao.

Prije toga, inicijativu za rješavanje statusa poslanika prvog saziva, kroz priznavanje duplog radnog staža i zagarantovanu penziju, predvodio je 2012. godine tadašnji prvi čovjek parlamenta Igor Radojičić, takođe neuspješno. Šest godina ranije predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić odbio je da potpiše Zakon o pravima i dužnostima poslanika, koji je predviđao zakonsko uređenje.

Profesor Radomir Nešković, politikolog, tvrdi da ova inicijativa narodnih poslanika nema ni pravno uporište. Jedina pravna osnova, tvrdi on, mogla bi postojati da je riječ o nosiocima odlikovanja, ili o državnim penzijama, za koje su poslanici istakli da ih ne bi primili.

„Među poslanicima prvog saziva Narodne skupštine Republike Srpske ima mnogo odlikovanih ljudi, a svi odlikovani trebalo bi na neki način da imaju državnu penziju. Međutim, oni ne idu tim putem, a to samo iritira ljude. Neko će pitati – šta je s mojom nogom, mojom kućom, mojom porodicom, sve sam izgubio, a vi se tamo zezate.

Postoje i nacionalne penzije, koje oni ne smiju ni da pomenu, jer je tek to tabu tema“, rekao je Nešković.

‘Mi smo poslanici, daj para’

Govoreći o pravnim osnovama, Nešković je upitao šta su poslanici čekali 25 godina i zbog čega to rade sada.

„Mnoge moje kolege bile su u prvom sazivu Skupštine. Ja sam ih pitao – zašto 1996. godine, kad ste bili na vlasti, i poslije, kad ste takođe bili većina, niste predložili i usvojili zakon koji bi definisao vaš status? Ovo mi se čini kao način na koji će neko doći i reći – ja sam stvorio RS, sad mi daj 100.000. Pritom, stvara se slika da su je jedini oni stvarali. Ne može se frazama uzimati državni novac i reći – mi smo poslanici, daj para“, zaključuje Nešković.

Politička analitičarka Tanja Topić tvrdi da je ovaj prijedlog problematičan bar na tri nivoa.

„Prvi nivo tiče se pravne osnove – borci i oni koji sebe nazivaju stvaraocima ne mogu biti izjednačeni, jer oni zaista nisu bili borci i zakon ih tako ne može tretirati. Drugo, postavlja se pitanje odakle će to tačno iz budžeta izdvojiti novac za poslanike i odakle bi onda mogli izdvojiti novac za borce, kojih je mnogo više. Treće je pitanje odakle bi se ovaj novac mogao obezbijediti i o kojoj je to svoti riječ.

Međutim, ključ je to što su njima Dodik i Čubrilović to, na indirektan način, obećali i šta sada građani mogu da rade s tim obećanjem?“, rekla je Topić.

Izvor: Al Jazeera