Ostrvo Krf postalo je poznato utočište srpske vojske u Prvom svjetskom ratu kada je izmučena vojska pod pritiskom Njemačke i Bugarske morala da napusti domovinu i skloni se na ovo grčko ostrvo.
Poznato je da su se u to vrijeme mnogi srpski vojnici ženili mještankama. Vlasnik hotela „Bela Venecija“ na Krfu, u kome je bila smještena srpska vlada udao je sve tri svoje ćerke za Srbe. Među onima koji su svoju ljubav pronašli na Krfu bio je i budući ministar spoljnih poslova Kraljevine Jugoslavije, Aleksandar Cincar Marković koji se zagledao u Krfljanku Idaliju.
Ipak, nisu sve ljubavi bile srećne. Upravo jedna takva romansa – velika, a fatalna, opjevana je divnoj grčakoj pjesmi „Ne ljuti se na mene, oko moje“ („Mi Mou Thimonis Matia Mou“).
U tim vremenima stradanja i nesreće rodila se ljubav između Grkinje i jednog srpskog vojnika. Njihova osjećanja bila su jaka, ali njegova dužnost prema otadžbini bila je jača i ona ga je odvojila od voljene žene. On je napušta i kreće na Solunski front svjestan da se možda nikada neće vratiti.
U jednom pismu vojnik svojoj djevojci piše da će joj se sigurno vratiti. Čak i ako pogine, doći će u obliku ptice, a ona neka otvori prozor da joj samo poželi laku noć.
Devojka je riječ svog voljenog preradila i pretočila u stihove. Od tada su je pjevali mnogi, a jednu od najemotivnijih verzija izveo je grčki pevač Jorgos Dalaras.
„Ne ljuti se na mene, oko moje“
Ne ljuti se na mene, oko moje
Ne ljuti se na mene, oko moje
što u tuđinu odlazim,
ptica ću postati
i ponovo ću tebi doći.Otvori prozor
plavi bosiljku moj
i slatkim osmehom
poželi mi laku noć.Ne ljuti se na mene, oko moje
što ću te sada napustiti
i dođi na kratko, da te vidim
da se od tebe oprostim.Otvori prozor
plavi bosiljku moj
i slatkim osmehom
poželi mi laku noć.
Pjesma je danas simbol neraskidivih veza koje postoje između Krfljana i Srba, a uzeta je i kao himna grčko-srpskog prijateljstva.
https://www.youtube.com/watch?v=nEUdQVpGgzI
Be the first to comment