Sinoć smo imali priliku gledati emisiju „Ćirilica“ na Happy TV. Inače, ježim se onog HAPPY u zaglavlju TV ekrana jer u 99% slučajeva kada me daljinski upravljač nanese na tu „srećnu“ televiziju, ugledam neke bolesnike iz pakla koji se zove rijaliti.
Sinoć mi je ipak pažnju privukao kadar sa širokim osmjehom sadašnjeg predsjednika Vlade Srbije. Dok sam gledao kako se odvija razgovor sa voditeljem Marićem, njegovo najblaže rečeno uvlačenje u dupe aktuelnom premijeru i goste koji su pristizali u studio i nastavili da rade isto što i Marić, nagon na povraćanje od količine gluposti i hipokrizije obuzeo me je do kraja!
Pa šta je ono? Da li zaista misle da će na taj način pridobiti simpatizere i potencijalne glasove na izborima? Najgore je što će, na osnovu dosadašnje statistike sa obje strane Drine, to stvarno ostaviti pozitivan utisak na veći dio TV auditorijuma! A taj auditorijum je decenijama trovan glupostima kakve svakodnevno gledamo na sličnim nesrećnim televizijama.
I šta sad? Budući da je Srbija ogledalo Republike Srpske, a približno je sve slično na Balkanu, logično pitanje je kud mi to idemo? Bitno je izabrati nekog ulickanog profi-političara za lidera čija obećanja se uvijek pokažu kao laž? Većina naroda gleda u Belog Preletačevića kao klovna koji se šegači sa sistemom i koji ne bi znao šta da radi u slučaju pobjede. A to nije istina!
Beli je lijepo rekao da on ne želi biti klasičan predsjednik. On želi omogućiti ljudima u koje vjeruje, a koji se razumiju u politiku da dovedu prave ljude na prave pozicije. To je jedini način na koji bez krvi može da se desi revolucija, a ishod jedine prave revolucije mora biti – promjena sistema! Ima li civilizovanijeg i demokratskijeg načina za to?
Ali, da bi se to desilo, da bi svi konačno mogli, za početak, usporiti kolektivni pad (pad i onih koji misle da kao pojedinci ne propadaju, a u stvari su dio kolektiva koji propada i nema im spasa), zaustaviti ga i krenuti uzlaznom linijom potrebna je podrška naroda. Naroda koji sa simpatijama ne gleda gluposti sa pomenute televizije i sličnih njoj, naroda kome je muka od sinoćnjeg načina promocije porodice Vučić, premijera i njegovih poltrona licemjera.
Evo jedan primjer za kraj. Pristojan sugrađanin je na izborima obećao dati glas njemu, jer mu je ON obećao zaposliti djecu koja su bila izuzetno dobri studenti. Nije samo on obećao, već je cijela porodica dala glasove. Prošli su izbori, ali ON nije ispunio obećanje.Zaposleni su neki koje je ON morao zaposliti, a nisu djeca pristonog sugrađanina koja bi, na kraju krajeva, mogla doprinijeti društvu. Ali, on i njegova djeca ne predstavljaju opasnost. Takva je danas logika stvari, nažalost. Pristojni sugrađanin je rezočaran i pun revolta. Kaže da više nikada neće glasati za njega.
Ko je tu više u pravu, a ko više u krivu? Naravno da je jedini krivac prostojni sugrađanin. Zašto? Zato što misli samo na svoje dobro i dobro svoje djece. Istu grešku će napraviti i na sljedećim izborima kada bude glasao protiv njega, jer će to učiniti iz revolta zbog neispunjenja ličnog interesa.
Ako ste već interešdžija i u ovom trenutku želite dobro samo sebi i svoj djeci, dajte bar pomislite i na dobro svojih nerođenih unuka.
Za par dana ćemo viditi koliko su se Srbi u Srbiji osvijestili. To je naše ogledalo..
AVE NARODE – SAMO JAKO!
Leutar.net
Ostavi komentar