RAJKO VASIĆ: Preusmjeriti boračka davanja

Niko, od nas, nije u Rovovima bio za pare.  Bili smo po raznim osnovama.  Dobrovoljno, svjesno i savjesno. Jer nismo imali nikakvu vezu. Jer nismo imali para da podmitimo kakvu komisiju ili dijagnozu. Jer nismo imali stečen kapital ili svježe opljačkan, da glumimo donatora.

Ali niko od tih boraca, nije u rovu očekivao pare poslije rata, zlatnu kašiku, crveni tepih i deset duluma Šume Radovana Karadžića. Srpskog političkog folera kojeg ni Vučić nikada neće nadmašiti. Džaba mu dajete mandate i vlast.

Republika Srpska, koja je iz Rata izašla kao Republika Sirotinjska, uništena s vana i iznutra opljačkana, učinila je, do danas, mnogo za borce.

Izgrađeno je na hiljade stanova.

Davana su i daju se ogromna sredstva na mjesečnom nivou.

Država Srpska je dobrotvorna jer je široke ruke u svemu. To je mnogima malo, i to nije ništa. Ali Srpska nije Amerika. Dobrotvorna je jer toleriše i hiljade lažnih boraca, hialjde lažnih invalida koji su puni gelera a nikad eksploziju nisu čuli.

Borac je samo onaj koji je bio na Prvoj Liniji. Nije borac vojni policajac, čuvar zatvora niti donator.

Izvan Zone Borbenih Dejstava ne priznajem ni Boga ni Bogorodicu. Ali. Priznaću da je to dug Srpske. Mada nema nikakvog opravdanja.

Moj djed sa majčine strane, pogunio je 45e u Partizanima. Ostala su maloljetna djeca iza njega. Dobio samo Spomenicu i mjesto sa slikom, u knjizi Nosilaca.

Ono što je sporno u Boračkom Segmentu, uključujući organizaciju i davanja jeste.

Borci se drže u getu. Borci nisu pčelari, vozovođe ili sindikat administrativnih radnika. Pa da ih se drži u toru Organizacije.

I da se na toj organizaciji održava jedan tanki manipulativni sloj. Koji borce voda po ulicama, ko da su skretničari.

Proizvodnja gotovana. Država treba da daje pare a ja ne treba da se trgnem. Ni moja djeca. I da, kad god nađem zgodno mjesto, jebem mater Državi i Vlasti.

Mnogo boraca sam vidio od 1. novembra 91. do pred Prvi Maj 96e. Nijedan nije došao iz gladi i ni jedan se nije vratio u glad.

Zašto ponižavamo te ljude i mislimo da nemaju od čega da žive. Da im neka crkavica, koja je sada i neredovna, znači opstank u divljoj prirodi.

Manipulacije. Mnogi su slučajevi davanja stanova porodicama poginulih a zadržavanja prethodnog smještaja, odbijanja da se prihvati posao jer se gube primanja za poginulog muža. Manipulacije izbjegličkim nesrećama. Manipulacije svim i svačim.

Pošto je stambeno zbrinjavanje završeno, vrijeme je da se potpuno preuredi sistem boračkih davanja.

To znači da se moraju izdvojiti kategorije kao što je poginuli hranilac porodice, invalid koji je onemogućen u normalnom životu, od onih koji stalno nude gelere na napipavanje, kad se zapiju u kafani, a koje niko nije napipao, i onih koji su nosali bijele opasače po gradovima, glumeći strašme specijalce vojne policije. I od onih koji su Borci Prve Kategorije, a koji rade.

Ta sredstva su ogromna. Ne račuinajući stanove, pomoći za spomenike i slično, radi se o stotinama miliona maraka godišnje.
Uporedo, imamo ni deset hiljada novorođenčadi. Oni su Prvoborci, pizda vam materna. Nisam ja. Srpska mora u najkraćem roku učiniti ta preusmjeravanja sredstava.

Svakoj trudnici treba dati platu i staž, ako nije zaposlena. A ako je zaposlena, mjesečni dodatak. Svakoj porodilji, pored plate i staža, dati sredstva za odjeću i hranu Novorođenčeta. Najmanje dvije godine. Svakom djetetu treba dati besplatan vrtić.

Naš cilj mora da bude 15.000 ili 20.000 novorođenčadi godišnje.

Ne radi toga da Srbi ne izumru i slična sranja, već da društvo ovdje može normalno da funkcioniše. To mora da bude konretan Rat za Novorođenčad.

A ne da političke stranke seru o tome kako izumiremo, kako ćemo te i te godine biti manjina, kako nas prekriva bijela kuga. Kao da nekog živog danas zanima šta će biti stodvadeset godina poslije njegove smrti.

A ne shvataju suštinu problema i ne vide rješenja. Njima to samo dobro dođe u opozicionoj borbi.

Kao što je Esdees juče, prekjuče, telalio na tu temu. Kakve budale.

Kao, Vlast je kriva što niko ne rađa djecu. Kao da je to problem samo u Srpskoj.

Ogromni su problemi Japana. Jer im je stanovništvo sve starije. Znači nema mladih. To nema ko da finansira i opslužuje. Doduše oni imaju para pa prave robote da uveseljavaju po staračkim domovima.

Kada su vijećali, gore na nebu, prije nego što su postali sveci, kako da Majka zanese a da je niko ne jebe, simpozijum je trajao sedam dana. Dok Ivan, kasnije Sveti Ivan Zlatousti, nije rekao To bez Kurca neće ići. A Marija poskoči E, usta ti se pozlatila.
Nesveti Rajko danas može da kaže To ni sa Kurcem neće ići.

Potrebne su Pare.

Vlast, bilo koja, mora veoma brzo da krene u takvo restrukturiranje. Borcima je to lako objasniti. Samo treba isključiti sloj manipulatora i kajmakdžija.

Izvor: vasicrajko.blogspot.ba

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.