Jedno predanje kaže da kod Mišlјena, u Bančićima, devet kilometara jugozapadno od Ljubinja, postoji jedan čudesni dub (hrast) koji je tokom čitave godine zelen i kojeg lјudi prozvaše „dubom Svetog Save“. Ova prirodna rijetkost je oduvijek bila predmet interesovanja, pa i dan danas publicisti, novinari i turisti dotiču se ove tajanstvenosti.
Visoko hrastovo stablo, staro je više stotina godina. U narodu živi predanje o blagoslovu Svetog Save, koji je svojevremeno putovao ovim područjem i tom prilikom se odmarao u hladovini duba kog je blagoslovio.
Predanje o vječno zelenom dubu glasi: „U stara vremena, krenuo je Rastko Nemanjić lјutim kršem iz Stona prema sjeveru Hercegovine. Hodeći pod ognjenim avgustovskim suncem, osjeti kako mu u nogama ponestaje snage. Sjede pod jedan dub da se odmori. Kako mu je njegova hladovina prijala leže i utonu u san. Probudi se nekoliko sati kasnije, potpuno svjež i čio. Zahvali se dubu što ga je osvježio blagodatnom hladovinom i vratio snagu. Potom reče: I ja ću tebe nečim darovati: budi dovijeka svjež i zelen!“
Taj dub postoji i danas. On je stalno zelen, zimi i lјeti. Prema naučnim podacima to je rijedak mješanac makedonskog hrasta (Quercus macedonica i Quercus sesilisa) i jedini endem takve vrste na Balkanu koji nema plodova.
Mještani sela stogodišnjaka (kako mnogi nazivaju selјane Bančića zbog svoje dugovječnosti) kažu da se grane tog drveta ne daju posjeći, jer se odmah neki neprirodni vjetar naduva!
Piše: Velibor Šipovac
Be the first to comment