Zašto će opozicija i 2018. ostati opozicija!

Rezultati lokalnih izbora 2016. godine potvrdili su superiornost SNSD u odnosu na sve druge stranke, čime je naša Srpska ponovo usmjerena prema jednopartijskom sistemu. Nakon izbornog debakla u najvećoj opozicionoj stranci odlučili su se za personalnu promjenu na vrhu stranke. Gospodin Bosić je podnio odgovornost, a iz stranke su poručili da su shvatili poruku birača. Međutim, iz poteza nakon personalne promjene na čelu SDS-a, jasno je da nisu shvatili zašto su poraženi, ili možda jesu, ali nisu spremni na radikalne promjene unutar vlastite organizacije. Gospodin Govedarica mora da zna da nikakve bijele knjige, vlade u sjeni i personalne promjene u vrhu stranke neće donijeti bilo kakav napredak opoziciji, a jaka opozicija je potreba ovog društva, koju priželjkuje i jedan od vodećih ideologa vladajuće partije.

Da bi opozicija vratila simpatije onih koji ju doživljavaju tek nešto drugačijom od vlasti moraće da:

1) TAMO GDJE IMA VLAST DA POKAŽE BITNO DRUGAČIJE PONAŠANjE PREMA JAVNIM SREDSTVIMA, TJ. BEZ PARTIJSKOG ZAPOŠLjAVANjA, BEZ NEPOTIZMA, BEZ NAMJEŠTENIH POSLOVA, KRESANjE PRIMANjA ADMINISTRACIJI I USMJERAVANjE SREDSTAVA ZA POTREBE GRAĐANA, ŠTEDLjIVOST… To je tek djelimično, a ne do kraja urađeno u Tesliću, Gradiški, možda još negdje. Bijeljina, Doboj, Trebinje i većina drugih opština negativni su primjeri, s lokalnim feudalcima, sličnim onima koje imaju i vladajuće partije. Čak i na nivou BiH je vlast iskorištena za uhljebljenje rođaka, prijatelja, partijskih vojnika, pa su i ministri i ambasadori birani najčešće po tim linijama, a ne po kompetentnosti. Osim toga, kampanja je građena na borbi protiv kriminala vlasti, a još nema vidljivih efekata. U takvoj situaciji se moraju ponuditi jasna rješenja i do detalja objasniti građanima kako će biti realizovana.

2) MORAJU SE MEDIJSKI EKSPONIRATI POTPUNO NOVI, NEKOMPROMITOVANI LjUDI, pa je u tom smislu jako dobro što su dali prostor npr. gospodi Marku Đogu i Slaviši Rakoviću, koji i nisu anonimni, ali su ipak novi za građane. Njima treba dodati još najmanje dvoje sličnih, forsirati ih u medijima, te kroz njihove nastupe ponuditi nove politike.

3) ODRICANjE OD KOMPROMITOVANIH LjUDI IZ VLASTITIH REDOVA, bez obzira koliko oni donose glasova. Neka žrtva danas sutra može donijeti mnogo bolji rezultat.

4) PREKID PRAKSE KOMPROMISA S VLASTITIM FEUDALCIMA, FEDERALCIMA I KOALICIONIM PARTNERIMA, ALI I SA VLAŠĆU. Podsjetimo se da je Ognjen Tadić za 1% izgubio izbore, a da su Dodiku za pobjedu presudni bili Luka Petrović, Obren Petrović i Slavko Vučurević. Sjetimo se da je SDS sa SNSD potpisao platformu o djelovanju na nivou BiH, Dodik ih koristio kao svoju „prikolicu“ i „na zadnjoj krivini otkačio“. Izostanak suprotstavljanja federalnim partnerima nanio je najviše štete opozicionim partijama. Popuštanje pred ucjenama ljudi iz vlastitih redova došlo je na naplatu.

Ako bi se navedeno ispoštovalo, onda bi i politički protivnici koji drže vlast morali da poštuju nove standarde, svjesni da bi lako mogli izgubiti vlast i pozicije, pa bi to bio jedan mehanizam pozitivne povratne sprege, koji bi donio novi kvalitet u demokratski život Republike Srpske. Stranke bi se takmičile koja će biti bolja, a ne bi svoje pozicije pravdale tvrdnjom da su oni drugi gori. Onim strankama koje bi pokazale drugačiji pristup prišli bi novi ljudi koji danas ne žele da se „prljaju“ političkim blatom. Negativnu selekciju bismo zamijenili pozitivnom. Čeka se prvi koji će imati hrabrosti za ove korake.

Piše: Dražen Milosavljević

 41 

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.