Skorojević je oblak koji se naglo digao.
Skorojević je, dakle, građanin koji lebdi.
Kad bi skorojević bio zrno, sijali bi ga u selu, a nicao bi u gradu.
Skorojević bi se mogao zvati i skokojević.
Nije teško prepoznati skorojevića. Treba samo glasno reći riječ domovina. Onaj koji počne da se busa u grudi taj je.
To je onaj isti koji izvještava novine da je dao krv.
Skorojeviću se kod nas žuri. On i cvijeće vuče da što prije poraste. Njemu se hoće naprijed. Zato je izumio kratke rukave, brze kurseve, nagli razvoj, skraćeni program…
Njegova je izreka:
Divi mi se danas i ne pitaj za juče!
Danas njemu daje mlijeko najbolja krava; brije ga najbolji berberin, njegova partijska članarina je najbolja; njegovog pijetla na krovu okreće najbolji vjetar.
On ima slabo pamćenje i misli da se rodio kao najbolji. Zato skorojević ne prima savjete. On je sam sebi savjetnik.
Jednom riječju, na skorojeviće ne treba mnogo čekati – oni se brzo množe. Zato, ako primjetite da vaše dijete samo sebi vuče uši da poraste, bolje da mu ih vi izvučete.
Jer, skoro je već previše skorojevića!
Ostavi komentar