Kad danas kažeš JUGOSLAVIJA, mladi ljudi rođeni u vrijeme nakon rata, pa i ranije od 1985. pa prema 90-im, znači za vrijeme Jugoslavije, o tome imaju jedno vrlo negativno mišljenje koje im je nametnuto kroz razne medije i političku sadašnjost. Pa evo, da malo „prelistamo“ Jugoslaviju sa svim manama i vrlinama ili da spomenemo njene dobre i loše strane. Teško je uopšte Jugoslaviju staviti u kontekst današnjih država, iako se sastoji od istog stanovništva koje živi na ovom (našem) prostoru.
Prije nego počnemo sa činjenicama koje su stvarne i nisu izmišljene, treba se zapitati:
Šta su ljudi očekivali od novih država kad su u igri potpuno isti ljudi kao u Jugoslaviji, na pozicijama je mnogo onih koji su i nekada upravljali, sa potpuno istim navikama, pristupom stvarima, ljudima i mentalnim sklopom ili mentalitetom? Ameriku? Njemačku? Pa da je neko htio od ovih zemalja napraviti nešto, odnosno zemlje u kojima bi trebali svi živjeti bolje nego u Jugoslaviji, to je mogao napraviti odmah, ne bi bilo rata, ni rušenja, ni ubijanja… Ali nije. Idemo redom…
S obzirom da postoji veliki broj ljudi koji pljuju po Jugoslaviji, kao nečem odvratnom i nakaradnom, uz to dodajući primjedbe poput totalitarna, komunistička, mračna, zatvor naroda i još svakojakih bisera književnih izraza, a materijalno su stajali odlično i istu tu državu su krali tako dobro da nisu više znali gdje će stavljati novac, a od tog novca žive još i dan danas – zato ćemo najprije izaći u susret baš njima i nabrojati negativnosti nekad njima drage SFRJ – zvane JUGA.
– Nisi se smio nikako pačat` u politiku
– Nisi ništa mogao govoriti protiv političara ili protiv sistema
– Srpstvo je bilo zatrto političkim i policijskim pritiscima i kao takvo je bilo nepoželjno i zabranjeno
– Hrvati kažu da su Srbi bili na svim važnijim položajima, u vojsci i privredi
– Nisi mogao slobodno trgovati devizama
– Hrvati kažu da je navodno sav novac od njihovog turizma završavao u Beogradu
– Nije bilo naizmjenično ulja, šećera, kafe, benzina
– Nije bilo dosta robe široke potrošnje
– U školama i firmama vladalo je stanje podobnosti i političkog odgoja u duhu Saveza komunista
– Privatno vlasništvo bilo je nepoželjno i na njega se gledalo kao na nešto negativno i tako se stvarala negativna svijest o njemu
– Policija je imala prevelika ovlaštenja koja je zloupotrebljavala u političke svrhe
– Nije bio dozvoljen višestranački politički sistem ili ništa što bi moglo voditi razdvajanju države
Ovo bi trebala biti većina loših stvari koje se mogu izvući iz sjećanja jednog običnog čovjeka koji nije znao ni previše, ni premalo… Ali, ako sada pogledamo tu listu, većina tačaka se uopšte ne čini negativnim nego vrlo pametnim.
Idemo sada objektivno obraditi ove loše strane…
– Nisi se smio pačat` u politiku – pa tu ne vidimo ništa loše, dobro bi bilo da je i danas tako, a ne da svaki kreten može sjediti u skupštini i primati visoku platu, a da nikad ne kaže ni A. Onda se tačno znalo ko se s tim može ili ne može baviti. Onda je to bilo kroz PARTIJU, a danas to ide po babu i stričevima – ortacima, kumovima i sl.
– Nisi smio ništa govoriti protiv sistema i političara – da, to je bila jebena odluka… možda da je to funkcionisalo malo fleksibilnije do svega onog kasnije ne bi ni došlo…
– Srpstvo je bilo zatrto pritiscima društva i policije – da, i to je istina, jer gdje god se to spominjalo, uvijek je završilo sa ustašama i četnicima. Svako je htio srpstvo iskoristiti za svoje vlastite račune. Ne sjećam se da je ukinuto Srpsko narodno pozorište ili bilo šta istinsko i narodno Srpsko. Da, jeste! U simbolima koji su se opet mogli iskoristiti u loše političke svrhe tadašnjeg jednopartijskog sistema. Kad bi sad razglabali o tome, mogli bi u nedogled, jer se uvijek činilo da je za sve što je srpsko zalijepljena naljepnica – četnici
– Hrvati kažu da su Srbi bili na svim važnijim položajima u privredi i vojsci – istina, to je vjerovatno bilo zato jer se Hrvatima nije nikad vjerovalo, a što se na kraju pokazalo i istinitim jer su zajedno sa Slovencima razbili Jugu
– Nisi mogao slobodno trgovati devizama niti ih slobodno posjedovati – to je istina, mada su postojali devizni računi koji su se strogo kontrolisali
– Hrvati kažu da je novac od turizma završavao u Beogradu – to je istina, ali više nema Beograda, gdje ti silni novci odlaze danas? Ispada da bi za 4 godine vratili cjelokupni dug RH.
– Nije bilo naizmjenično ulja, šećera, kafe, benzina – tek se nedavno saznalo što se dešavalo u tim godinama. Nije bilo nikakve stvarne krize nego je kriza bila izmišljena – evo što se radilo. Fabrika (domaća) koja bi izgubila tržište u nekom dijelu svijeta (tada je izvoz bio mnogo obimniji), imala bi ogromne zalihe robe koja se kvari (npr. ulje). Fabrika bi jednostavno obustavila isporuku ulja u dogovoru sa državnim vrhom i nakon nekoliko sedmica proširila se vijest da nema više ulja, pa bi ljudi počeli kupovati na stotine boca i tako bi uljara prodala sve viškove zaliha prije nego im istekne rok trajanja. Odličan recept i za benzin i slične pizdarije
– U školama i firmama vladalo je stanje podobnosti i političkog odgoja u duhu Saveza komunista (primanje u pionire, razni politički praznici , veličanje borbe NOR-a itd.) – ako je nešto za vrijeme Juge nerviralo, onda je to bilo traženje unutrašnjeg i vanjskog neprijatelja. Ta pošast je bila tako velika da su se ljudi (a koji to ljudi , neki drugi ljudi ili mi?) takmičili ko će u kome pronaći neprijatelja države. Danas nije ništa bolje po tom pitanju jer se na svakom koraku nekome stavlja na nos kako je on izdajnik, a ovaj drugi patriota. Jeste li se konačno prepoznali?
– Privatno vlasništvo bilo je nepoželjno i na njega se gledalo kao na nešto negativno i tako se stvarala negativna svijest o njemu – to je istina i taj jaz koji izaziva zavist nad tuđom imovinom vlada i danas i od toga dijelom dolazi do nesloge u „običnom“ narodu
– Policija je imala prevelika ovlaštenja koja je zloupotrebljavala u političke svrhe – i to je istina, ali ako povežite to sa sedmom (7.) tačkom, dobićete zatvoreni krug praćenja, prisluškivanja i ispitivanja, te čudnih dosijea i optužbi koje svakodnevno gledamo u TV Dnevnicima
– Nije bio dozvoljen višestranački politički sistem ili ništa što bi moglo voditi razdvajanju države – da, to koliko je bilo loše, toliko je bilo i dobro, a objektivno, nismo kulturološki uopšte spremni za takvu vrstu komunikacije i svijesti
Sada ćemo pokušati nabrojati neke pozitivne strane tadašnjeg društva, odnosno vremena mračnog komunizma, a opet iz ugla običnog čovjeka koji u to vrijeme nije znao ni previše, ni premalo:
– Bio je vrlo mali broj krvnih delikata izvršenih vatrenim oružjem
– Na prste jedne ruke mogao se izbrojati broj pljački banaka ili nečeg drugog
– Nije bilo droge, ako je i bilo – bila je pod okom policije i vješto pod nadzorom
– Sa YU pasošem moglo se bez vize ići po čitavom svijetu i nigdje nas nisu gledali poprijeko
– Svaki radnik mogao je i (dobio je?) stan od firme u kojoj je radio – gratis
– Zdrastvo je bilo besplatno
– Školstvo je bilo besplatno
– Policija, odnosno Milicija se poštovala i nije ti padalo na pamet da im se suporotstavljaš ili vrijeđaš, a kamoli napadaš fizički, iako je policajac tog doba bio znatno manje obrazovan od današnjeg policajca
– Gotovo u 90% slučajeva si odmah nakon škole ili faksa dobio posao i imao odličnu platu
– Sa tom platom mogao si častiti svoje društvo i kolege sa posla i normalno živijeti do kraja mjeseca
– Roba u prodavnicama bila je uglavnom domaće proizvodnje i jako kvalitetna (uglavnom)
– Godišnji odmori su svima bili zagarantovani i plaćeni, kao i prekovremeni rad ili slobodni dani
– Cijenio se rad radnika u industriji, a naročito rad viskoobrazovanih osoba
– Mogao si na kredit kupiti što god hoćeš
– Firme su plaćale radnicima doškolovanje i napredak u školovanju
– Opšta sigurnost u životu je bila na visokom nivou, kako u sigurnosnom, tako i u materijalnom i smislu
– Od plate se moglo dobro živjeti.
– Država je gradila fabrike na mjestima gdje nije bilo uslova za opstanak, kako bi ljudi ostali živjeti u svom kraju i kako bi imali gdje raditi
– Preko ljeta su se organizovale Omladinske radne akcije gdje su se mladi dobrovoljno javljali i gradili neki put ili prugu ili nešto treće – gratis, a država bi im omogućila hranu, smještaj, odjeću za rad i zabavu
– Vodila se briga o djeci i njihovim slobodnim aktivnostima. Svi su se bavili nečim
– Nisu se organizovale trke za Pokemonima i slične gluposti, to bi vjerovatno bilo zabranjeno
Moglo bi se ovako unedogled nabrajati, a pitanje je ima li to uopšte smisla budući da iz današnje perspektive sve liči na naučnu fantastiku …
IZVOR: Od izvora 2 putića
Be the first to comment