Crkva svetog cara Konstanstina i carice Jelene u Slatu kod Nevesinja proslavila je danas krsnu slavu i obilježila jubilej 80 godina postojanja. Tim povodom u Slatu je održan i veliki narodni sabor koji je okupio oko 500 vjernika i gostiju iz Nevesinja i drugih istočno-hercegovačkih opština.
Tekst se nastavlja poslije oglasa
Svetu liturgiju služio je vladika Grigorije uz sasluženje sveštenstva Eparhije. Nakon svečane litije prelomljen je slavski kolač uz zdravice domaćina i gostiju.
U prigodnoj besjedi vladika Grigorije je rekao da je Slato sa svojim hramom čudesno mjesto božanske ljepote. Pozvao je vjernike da budu jedinstven i pokažu brigu za bližnjega ukazujući da su i naši preci u ovim planinama opstali vjerujući u Boga i šireći hrišćansku ljubav.
– Vrijeme cara Konstantiona i drugih vladara koji su branili hrišćanstvo je prošlo i sada ćemo sebi najbolje pomoći tako što ćemo uraditi dobro djelo za bližnjega, komšiju i prijatelja – poručio je Grigorije.
Zahvljujući se svim ljudima koji su doprinijeli da saborovanje protekne u lijepoj atmosferi i hrišćanskom duhu načelnik opštine Milenko Avdalović izrazio je zadovoljstvo i sreću što i danas vjernici u ovaj sveti hram dolaze sa istom ljubavlju kao i prije osam decenija kada su ga sa puno znoja i odricanja sazidali.
– Ova naša crkva je izdržala sve izazove, dva svjetska rata, planinske vjetrove i snjegove, miris baruta i jeku topova – istakao je Avdalović poručivši da se nada da će u budućnosti za ovaj hram biti vezani samo radosni događaji.
U kulturno-umjetničkom programu nastupili su članovi folklorne sekcije KUD-a „Nevesinje“. Etno grupa „Simonida“ i narodni guslar Ljuban Duka.
Prije bogosluženja u Slatu kod spomen obilježja u Drežnju položeno je cvijeće u znak sjećanja na stradalnike iz Drugog svjetskog rata koji su se prvi u porobljenoj Evropi suprostavili fašističkoj sili.
Crkva Svetog cara Konstantina i carice Jelene duhovno je središte srpskog življa iz Slata, Drežnja, Grabovice, Žunovine i Šipačna punih osam decenija. Nizale su se generacije, jedni ostajali, a drugi tragajući za boljim životim odlazili, ali je ostala zajednička ljubav prema svetom hramu i zavičaju.
Ovaj kraj patriotski opredijeljenih ljudi, uostalom nije ni mogao dati drugačije promišljanje nego vjeru u božiju ljubav i hrišćanske vrline.Svoje opredjeljenje za slobodu i pravdu pokazivali su u svim otadžbinskim ratovima u kojima su podnijeli veliku žrtvu.
Ovaj Sveti hram sve godine postojanja nije samo bio duhovna vertikala koja je vjernike povezivala s Bogom nego i mjesto gdje su čuvani tradicija i običaji. Vjerovatno ni slavni preci koji su gradili ovaj hram nisu ni slutili da će se i toliko godina poslije ovdje igrati i pjevati.
Izvor: Radio Nevesinje
Be the first to comment