Tokom desete sjednice Skupštine Grada Trebinja došlo je do oštrog verbalnog sukoba između Bojana Šapurića, odbornika NDP-a i Nebojše Milišića, odbornika pokreta Za pravdu i red. Inicijalna kapisla za ovaj sukob (koji tinja i od ranije) bila je odborničko pitanje Nebojše Milišića u kojem je pitao Dragoslava Banjka, predsjednika Skupštine, da li ga je Bojan Šapurić obavijestio da je saslušavan od strane pripadnika Centra javne bezbjednosti, a vezano za istragu koja je pokrenuta protiv njegovog stranačkog kolege Zorana Pologoša povodom prijave protiv njega kojom se terete da je nelegalnim načinima došao do glasova na posljednjim lokalnim izborima. Sukob je eskalirao, predsjednik Skupštine je dao 10 minuta pause i tu počinje ono što se može nazvati formalnom i/ili suštinskom odbranom parlamentarizma.
Piše: Igor Svrdlin / Moja Hercegovina
Da li svaka izgovorena riječ u skupštinskoj sali ima specifičnu težinu ili tu težinu imaju samo one riječi koje su izgovorene ‘’u mikrofon’’, pitanje je koje je obilježilo desetu sjednicu Skupštine Grada Trebinja. Ko je stao formalno, a ko suštinski u zaštitu parlamenta procijenite sami, autor ovih redova ima svoj stav, koji će saopštiti na kraju teksta, ne želeći da brani nijednog aktera ovog sukoba. Zarad objektivnog informisanja javnosti, a nakon što je, preko medija, javnost samo djelimično obaviještena o dešavanjima tokom posljednjeg zasjedanja trebinjske Skupštine, objaviti hronologiju samog sukoba i transkript svih aktera ovog sukoba. Da li je Nebojša Milišić jedini ‘’negativac’’ u ovoj priči, da li je uvreda koju je Šapurić uputio Milišiću formalnog ili neformalnog tipa ako znamo da je ‘’otišla’’ u javnost jer se jasno čula u prenosu našeg magazina, čime je Šapurić uhvaćen u laži, budući da je okupljenim novinarima tvrdio da takvu uvredu nije rekao odborniku Milišiću, kako je moguće da spornu uvredu nije čuo niko iz skupštinske većine, a jesu opozicioni odbornici i kako je Nebojša Milišić, iako je formalno napravio veći prekršaj od Šapurića suštinski stao u zaštitu parlamentartizma tražeći od predsjednika Skupštine da ga, u skladu sa Poslovnikom, kazni i udalji sa sjednice, pogledajte u dvadesetominutnom video zapisu koji smo pripremili za vas.
Transkript događaja koji su prethodili sukobu odbornika Šapurića i Milišića, kao i svega što se dešavalo nakon toga.
Milišić: Da li vas je, gospodine Banjak, odbornik Šapurić obavijestio da je bio privođen zbog krađe na izborima? Da je bio saslušavan…
Neidentifikovan glas u pozadini: Kakvo je to pitanje?!
Milišić: Mislim da bi to bilo korektno mada ne vjerujem da je to uradio. Ali, ako vas je obavijestio, on je danas petnaesti odbornik…
Banjak: Samo neku drugu riječ da upotrijebimo…
Milišić: Koju?
Banjak: Kako god. Zbog neregularnosti ili bilo šta drugo…
Milišić: Da je privođen zato što je pošten?! Jedino tako. Zanima me kako ćete postupiti pošto je on danas petnaesti glas i nije u redu da se neke važne odluke za grad donosi neko ko je na nečastan način došao do svog odborničkog mjesta. Hvala!
Banjak: U ime stručne službe Skupštine, samo ću kratko, vezano za postavljeno odborničko pitanje gospodina Nebojše Milišića. Dakle, pitanje mandata je u nadležnosti Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine. Mi nismo dobili, u proteklom period niti jednu informaciju od CIK da je bilo kom odborniku u Skupštini Grada Trebinja osporen odbornički mandate, uključujući i Bojana Šapurića. Prema tome, ne možemo zaključivati po informacijama koje postoje u medijima. Gospodine Šapuriću, samo ću pokušati nešto da pojasnim. Dakle, ovo je institucionalni odgovor na postavljeno odborničko pitanje upućen predsjedniku Skupštine vezano za status odbornika u Skupštini Grada Trebinja.
Šapurić dobacuje, pa traži povredu Poslovnika.
Šapurić: Povreda Poslovnika!
Banjak: Da mi razgovaramo u okviru neke tačke Dnevnog reda i da je u tom slučaju pomenuto vase ime, vi biste naravno imali pravo na repliku. Ali ovdje je nekakva druga situacija, postoje neke situacije kada, na primjer, gospodin Gordan Mišeljić, koji je direktor Hidroelektrana na Trebišnjici može da da odgovor na odborničko pitanje zato što je, osim što je odbornik u Skupštini, istovremeno i direktor Javne ustanove. Dakle, u tome je jedino razlika. Ovo je pitanje, zaista, za stručnu službu Skupštine. Pokušajte da me razumijete i nema potrebe da ulazimo u raspravu.
Šapurić: Dajte mi riječ gospodine predsjedniče!
Banjak: Pa upravo sam vam rekao. Evo, možete da ukažete na kršenje Poslovnika. Izvolite, obrazložite u čemu je prekršen Poslovnik.
Šapurić: Hvala. Želim još jednom sve da vas pozdravim. Gospodine predsjedniče, kršite Poslovnik time jer ga selektivno primjenjujete. Ako je na prošloj sjednici jedan odbornik pitao o stanju u FK Leotar gradonačelnika, a odgovor je dobio od predsjednika Fudbalskog kluba. A gradonačelnik je bio tu, zašto on nije odgovorio kad je već bio tu?! Ovo pitanje je bilo upućeno vama, spomenuto je moje ime, a ja sam tu. Ujedno, mogu i ja da odgovorim jer su velike neistine iznesene, a vi ste dopustili to. Vi ste dopustili da se neistine iznesu ovdje…
Banjak: Gospodine Šapuriću…
Šapurić: … i ne dozvoljavate mi da odgovorim na to.
Banjak: Gospodine Šapuriću. Čak i u tome što ste rekli krije se odgovor na pitanje koje je meni postavljeno. Čak i u obrazloženju koje ste naveli. Nema potrebe da ulazimo u ovo, dobijen je odgovor, traženo je pitanje nadležnosti Skupštine Grada, nema potrebe, dobijen je odgovor. Ne možemo na osnovu medijskih natpisa bilo šta da preduzimamo ovdje. Nema potrebe…
Šapurić: Mogu li ja, gospodine predsjedniče, dati odgovor?
Banjak: U ovom slučaju ne.
Milišić: Dozvolili ste tumačenje da je iznosim neistinite informacije i uopšte mi niste dali odgovor na moje pitanje. Ja sam vas jednostavno pitao da li vas je čovjek obavijestio, nisam pominjao CIK.
Banjak: Dobro. Dobićete mogućnost da prokomentarišete.
Milišić: Hoću prokomentarisati, ali dozvolili ste da on govori da ja iznosim neistine. Zbog čega?!
Banjak: Znate šta se pitam? I u jednom i u drugom slučaju odbornici koji već imaju određeno iskustvo, dakle, kada je u pitanju i gospodin Šapurić i kad ste u pitanju vi, gospodine Milišiću.Optužuju prvo gospodin Šapurić mene da sam ja kao dozvolio da se iznose neistine, a vi opet kritikujete što sam ja uopšte dozvolio da to neko dovede u pitanje. Pa valjda zato parlament i postoji. Dakle, neko ima parvo da misli da su iznesene neistine, a neko opet da se ljuti jer smatra da to nije tačno. Ono za šta parlament postoji jeste da se ukase i na jedan i na drugi stav, a da se pritom niko ne vrijeđa.
Milišić: Što se tiče vašeg odgovora, gospodine Banjak, niste dali odgovor na moje pitanje da li vas je obavijestio da je saslušan zbog malverzacija na izborima.
Komešanje u redovima odbornika skupštinske većine, dobacivanje više njih.
Banjak: Nemojte dobacivati!
Milišić: Gospodine Banjak izvolite, hoćete li vi da odgovorite ili ja?
Nastavlja se negodovanje skupštinske većine…
Banjak: Molim vas, molim vas, sačekajte, sačekajte…Gospodine Simoviću, nemojte da dobacujete.
Šapurić (obraća se Milišiću): Ti ćeš za ovo da snosiš sankcije. Zbog lažnih iznošenja javno.
Simović: Tražimo pauzu! Pauza 10 minuta!
Banjak: Pauza 10 minuta.
Šapurić (Milišiću): GNJIDO LJUDSKA!
Banjak: Gospodine Milišiću, vi ćete nastaviti, ja smatram da nisam prekršio Poslovnik.
Šapurić (nastavlja da dobacuje Milišiću): Zna Trebinje ko si ti i šta si ti! (nerazumljivo) Sram te bilo.
U to Nebojša i Dajana Milišić reaguju na Šapurićeve uvrede i govore: Sram da te bude. Ćurić, iako nije reagovao na Šapurićeve uvrede, koje su, kako se po tonskom zapisu čini, bile glasnije od reakcije Milišića, okreće prema Dajani Milišić i obraća joj.
Ćurić: Kakvo je to izražavanje?! Koga sram bilo?
Dajana Milišić: Šta on govori Nešu? ‘’Gnjido ljudska’’ – to ne čujete, je li? A čujete šta sam ja rekla?
Ćurić: To nisam čuo!
Dajana Milišić: Pa niste, ne čujete.
Sjednica je nastavljena nakon desetominutne pauze.
Milišić: Sramota je da vi ovdje dozvolite da me neko, konkretno odbornik Šapurić, naziva ljudskom gnjidom. Prošli put me isto tako žestoko uvrijedio. Ako ga ne opomenete sad odmah, ja ću zaista napustiti sjednicu jer sramota je da se jedni drugima tako obraćamo. Ne da je sramota, nego je katastrofa! Neka bude vama na obraz ako niste kadar da mu zbog ovoga izreknete opomenu! Neću to da trpim, ja ću poslije ovoga napustiti sjednicu! Vjerovagtno je većini drago što ću napustiti, ali nema veze.
Banjak: Hvala gospodine Milišiću!
Milišić: To što se tiče povrede Poslovnika.
Banjak: Da, ali obavezan sam da vam odgovorim odmah. Morate da razumijete, ako prilikom postavljanja odborničkog pitanja, svjesno ili ne, upotrijebite neku tešku riječ, a vi ste i to danas učinili, da to može da izazove reakciju druge strane i opet ja ne moram i često uopšte ne čujem kada se ne govori na mikrofon. Ja nikada nisam dozvolio nijednom odborniku da vrijeđa bilo koga drugog i često sam bio prpoznavan i sa vase strane kao neko ko u tom smislu možda čak i pretjeruje. I nema nijednog razloga da tako ne uradim i sada. Ali kada je maloprije u glas govorilo 5 ili 6 odbornika, naravno sa isključenim mikrofonom i kada su jedni drugima govorili možda nešto što je lijepo, možda i nešto što je manje lijepo, dobacivali, ne možete očekivati od mene ilibilo koga drugog da sav taj razgovor koji je za mene potpuno neformalan, potpuno neformalan, pratim i da komentarišem. Meni je posljednjem u interesu da se ovdje događa bilo šta što nije primjereno jer sam odgovoran, najodgovorniji za red na samoj Skupštini. I ja mogu, na vašu primjedbu, koja čak nije morala ni biti javna, čak smo maloprije porazgovarali o tome da porazgovaram sa odbornikom koga pominjete i da mu skrenem pažnju. Ali, opet vam kažem, svaka reakcija može da izazove reakciju koja može da bude još neprimjerenija i zato pozivam vas i ne samo vas, ovdje je bilo još odbornika koji su, nažalost, danas govorili na neprimjeren način, da se poštuje Poslovnik doslovno! U svakoj rečenici. Da se ne koristi nijedna riječ koja može da povrijedi nekoga drugoga, samo ćemo sebe dovoditi u ovakve neprijatne situacije. Ja sam uvjeren da danas, evo pogledajte kakva je bila situacija, ja ne znam zašto je nastala ovako povećana tenzija, bio sam prinuđen da više reagujem prema odbornicima skupštinske većine, mnogo više nego što je to bio slučaj sa opozicijom i time valjda pokazao da me jedino interesuje da se Poslovnik ne krši. Dakle, porazgovaraću i privatno poslije o tome, alim orate razmijeti da kad se mikrofoni isključe ne čuje se jasno šta je neko rekao i ne možete očekivati da svako dobacivanje, došaptavanje i sve što se dešava tokom čitave Skupštine ja upratim i reagujem na to. Da sam čuo, sigurno bih reagovao, nisam to čuo uopšte. Hvala, ako želite da nastavite komentarisanje odgovora.
Milišić: Želim da nastavim komentarisanje. Gospodine Banjak, po vašem tumačenju kada se isključe mikrofoni mi ovdje možemo da se poubijamo i to nije kršenje Poslovnika?! Ja samtram da je ovo Skupština dok smo mi unutra, da smo vani izašli pa hajde. Ali to se desilo ovdje u Skupštini i ja stojim iza toga da ste dužni da ga opomenete, dovoljno odbornika je čulo šta je on izgovorio. Nismo mi lažovi, prevaranti ni lopovi…
Banjak: Nema potrebe da koristimo takve…
Milišić: … niti bih ikada pokušao da utvrdim da je neko rekao nešto ako nije.Znači, dobio sam uvrede prošli put, niste čuli, ovaj put niste čuli i stvarno to ne želim da trpim, ovo je na sramotu Skupštine. Ne razumijem to, ne želim to da trpim, ovo je sramota.
Banjak: Znate i sami da sam svaki put kada sam primijetio bilo šta što se ovdje događa neprimjereno, reagovao. Bilo koji odbornik da je u pitanju. Ponavljam vam ,mnogo toga, posebno kada se govori sa isključenim mikrofonom ne čujem niti mogu da čujem da se upinjem ne znam koliko. Shvatite to! A posebno u situaciji kada je u glas, i sami ste to čuli, pet ili šest odbornika odjedanput govorilo.
Ćurić: Gospodine predsjedniče stvarno…
Banjak: U redu je, smatram da je uvijek bolje neku stvar razjasniti nego je ostavljati neriješenu.
Milišić: Prošli put su bili uključeni mikrofoni i dobio sam tešku uvredu, ja vam gospodine Banjak opet kažem, ja ne želim danas ovdje da sjedim ako niste kadar da mu iznesete javnu opomenu. Ako ćemo to dozvoljavati, to neka ide na vašu čast…
Banjak: Sve što kažemo, gospodine Milišiću, i što uradimo, ide na našu čast. Ono što uradite i vi i ja ili bilo ko drugi. I nema potrebe, samo ćemo ići u krug, a nećemo ništa zaključiti. Ja ću za sve što primijetim u ovoj Skupštini reagovati kao i do sada. Reagovaću, a vi kad god primijetite da se događa nešto neprimjereno, molim vas skrenite pažnju i učinićemo da se to dalje ne događa. Hvala vam! Sada molim vas da dovršimo, ostao je komentar na odborničko pitanje, dakle, gospodina Nebojše Milišića.
Milišić: Opet vam kažem da nisam zadovoljan vašim odgovorom, jednostavno sam vas pitao da li vas je čovjek obavijestio jer smatram da bi bilo korektno da vas obavijesti. Nažalost, došli smo dotle da skupštinska većina zavisi od jednje LJUDSKE GNJIDE!
Negodovanje skupštinske većine i prisutnih načelnika Odjeljenja…
Banjak: I šta očekujete sada, gospodine Milišiću?
Milišić: Da me izbacite i udaljite sa Skupštine!
Banjak: Neću vas izbaciti, ali samo ću vam reći sljedeće, sve što ste pričali proteklih nekoliko minuta i ukazivali na potrebu poštovanja morala i etike, šta ste sad učinili?!
Milišić: Ja sam upravo…
Banjak (ubacuje se): …pogazili sve gospodine Milišiću!
Milišić: Nisam pogazio…
Banjak: I dovodite mene sad u situaciu da me isprovocirate pa da ja reagujem na neprimjeren način… Neću! Neću to da radim!
Milišić: Ja vam kažem da reagujete primjereno i da me u skladu sa Poslovnikom izbacite sa Skupštine.
Banjak: Ajde, isključite mikrofon, idemo dalje… Bićete korisniji na Skupštini nego da radite nešto drugo…
Milišić se ustaje i napušta salu, a za njim to čine i ostala dva prisutna odbornika liste Za pravdu I red – Dajana Milišić i Duško Ninković.
Borjan: Zaista moram da se uključim gospodine predsjedniče, član 139: Za rad na sjednicama Skupštine odgovoran je predsjednik Skupštine. I druga kaže nedolično ponašanje prema učesnicima i prisutnima na sjednici. Čuo sam i ja kvalifikaciju gospodina Šapurića upućenu prema gospodinu Milišiću, i obratno, ovo maloprije. Ničim niste reagovali, gospodine predsjedniče. Nikakvu opomenu niste izrekli, nije bitno da li je formalin ili neformalni razgovor. Mislim, ako ćemo se tim tonom obraćati, ja smatram da to nije u redu i takav način vođenja Skupštine nije u redu. Zamislite da je odbornik opozicije rekao tako nešto odborniku većine?!
Ćurić: Pa rek’o je! Javno!
Borjan: Hoću da kažem da bi svi trebali da osudimo takvo ponašanje…
Šapurić dobacuje nerazumljivo.
Borjan: Čuo sam ja gospodine Šapuriću šta ste rekli. Prema tome, od vas očekujem, gospodine predsjedniče, da povedete računa o ovim stvarima i da, ne naknadno, nego u toku sjednice skrenete pažnju i izreknete opomene za ovakvo ponašanje.
Banjak: Ja mogu da vam ponovim samo ono što sam rekao i gospodinu Milišiću. Danas se večim dijelom sjednice govorilo o kršenju Poslovnika, u kršenju su u početku prednjačili odbornici opozicije, a kasnije odbornici skupštinske većine i bio sam u prilici da odbornicima i pozicije i opozicije isključujem mikrofon. Isto tako ste mogli da primijetite da su se neprimjerene riječi prvo čule od odbornika pozicije pa sam skrenuo pažnju na to dok je bio uključen mikrofon, pa je onda u jednoj, ne mogu reći galami, ali u svakom slučaju, u jednoj opštoj raspravi odbornika odjedanput, očekujete od mene da čujem riječ, ja ću vam reći iskreno da nijednu riječ nisam čuo šta je rekao neko, a evo gledam u lica odbornika koji su u svemu tome učestvovali. Dođite na ovo mjesto pa pokušajte da vidite koliko se može čuti kada se isključe mikrofoni. Gotovo ništa! Izuzev ako neko baš ne povisi ton. Valjda ste mogli da primijetite, bili smo zajedno i u prethodnom mandate, da nikada nisam dozvolio da se takve stvari dešavaju i nemam apsolutno nikakav interes niti želim da se to dogodi danas. Ja ću u svakom slučaju razgovarati sa gospodinom Šapurićem o svemu tome I isto tako je trebalo razgovarati sa gospodinom…
Šapurić (dobacuje): Nemate vi šta sa mnom razgovarati!
Banjak: …Milišićem koji je takođe koristio neprimjerene riječi, a vi se na to niste osvrnuli.Prosto, ne želim bez prijeke potrebe da ponizim odbornika time što ću ga udaljiti sa sjednic, a bilo je, znate i sami, mnogo takvih situacija, prvenstveno sa odbornicima opozicije i možda bi neko jedva dočekao da udaljim odbornika opozicije, možda bi mu tražio nekakav neprimjeren postupak da jedva dočeka da to uradim. Ja to neću!
Borjan: U suštini ste rekli ono što i ja mislim, ali to niste primijenili u praksi…
Banjak: Dobro, hvala. Zaključujemo ovu tačku Dnevnog reda, gospodin Mirko Ćurić, gradonačelnik Grada Trebinja. Izvolite!
Ćurić (nakon pozdravne riječi): Evo čuli smo danas i ja bih se složio po prvi put do sada sa gospodinom Borjanom. Prvi put smo čuli zvanično na mikrofonu, ovo ostalo NISMO ČULI kakve su uvrede uputili odbornici opozicije i ja žalim što nije udaljen taj odbornik, ali evo, gospodinu predsjedniku želim da se zahvalim na neki način na ovom nečemu što se zove suzdržavanje. Tako da evo, gospodin Borjan je za da se udalji, vi niste, i ja bih sljedeći put uputio da kažem moj zahtjev bilo ko da se ovako obrati da se bez suzdržavanja udalji sa Skupštine. Ako ruši ugled udaljavanje u odnosu na izgovorene riječi, po meni je to dosta blaže u odnosu na izgovoreno.
Nakon izlaska odbornika liste Za pravdu i red iz sale, Nebojša Milišić je dao izjavu novinarima, a nakon njega to je učinio i Bojan Šapurić.
‘’Ja sam napustio zbog toga što me je odbornik Šapurić uvrijedio, nazvao me je ljudskom gnjidom radi postavljenog odborničkog pitanja. Samo sam pitao predsjednika Skupštine da li ga je Šapurić obavijestio da je privođen na saslušanje zbog krađe na izborima. Pošto je gospodin Banjak odbio da sankcioniše takvo ponašanje, ja sam odlučio da napustim sjednicu i kolege sa liste Za pravdu i red su me podržale. Neprihvatljivo je da me vrijeđa neki prevarant, a ja sam se za ovu državu borio. Ja sam ponovio ono što je on meni rekao, pošto sam video da se to ne sankcioniše, pa čisto neka se čuje u javnosti kako to ružno zvuči. Ja se izvinjavam svima i koji slušaju, izvinjavam se i Skupštini zbog toga što sam to uradio, ali sam to uradio sa namjerom.’’ – rekao je Milišić nakon napuštanja skupštinskog zasjedanja.
Nedugo nakon Milišićevog obraćanja medijima, sedmoj sili obratio se i Bojan Šapurić koji je negirao da je tokom pause izgovorio uvredu na račun Milišića što demantuju naši snimci.
‘’Jako ružno, ovo se nije dešavalo u prethodnim skupštinskim sazivima, do dolaska ovih pojedinih odbornika koji su uništili dignitet same Skupštine. Vidjeli ste sve šta je bilo, on je iznio velike neistine i optužbe, rekao da sam hapšen i privođen od strane pripadnika CJB Trebinje, što nije tačno. Znate kompletan slučaj, da je Tužilaštvo pokrenulo odnosno dalo prijedlog za istragu i dodijelilo policiji predmet da ispitaju okolnosti navoda po toj krivičnoj prijavi. Pozvan sam u svojstvu svjedoka i rečeno mi je od strane pripadnika Centra javne bezbjednosti da u roku od 7 dana, kada ja stignem, toliko su korektni bili, da se odazovem u vrijeme koje meni odgovara njima na poziv, na informativni razgovor u svojstvu svjedoka i došao sam i u vrlo prijatnoj, ‘’ćaskajućoj’’ atmosferi sam iznio saznanja koja sam imao, čekamo dalje da vidimo šta će biti i kakvu će Tužilaštvo donijeti odluku. Koliko sam upoznat, predmet je vraćen jer tužilac navodno nije zadovoljan svim tim prikupljenim dokazima zbog kojih nas oni prozivaju, što je evidentno da nema ničega u svemu tome, ali neka Tužilaštvo ispita ovaj slučaj, vidjećemo šta će biti, vjerujte da jedva čekam da se to završi, jer ova agonija traje dvije godine. Postalo je neizdrživo da u Skupštini slušamo konstantno njihovu priču, želim i ja da se jednom stavi tačka na sve ovo i da se Pravda donese i da sve izađe na svjetlo dana.’’ – rekao je Šapurić.
Na novinarsko pitanje da li je on prvi nazvao Milišića ‘’ljudskom gnjidom’’, Šapurić je odgovorio da nije to rekao i da su ‘’svi čuli šta je rekao’’.
‘’Nisam to rekao, u neformalnom razgovoru ste svi čuli šta sam rekao, da je on moralno posrnuće i da on može nekoga karakterisati da sam, kako je to javno i zvanično rekao, ja nepoštena osoba, neljudska osoba u gradu Trebinju i da se zna ko je Šapurić, eto tim riječima. Mislim da je suvišno pričati, nije važno šta vam kaže nego ko vam kaže, krivo mi je što dođete u situaciju da, iako želite da se suzdržite, ali to jednostavno traje u kontinuitetu i čovjek više ne može sebe da iskontroliše i mora tako odreagovati. Vidjeli ste da predsjednik Skupštine meni nije dozvoljavao da odgovorim, predsjednik Skupštine selektivno, po meni, primjenjuje Poslovnik o radu Skupštine, pojedinim odornicima unutar skupštinske većine daje da odgovore na neka pitanja opozicije, a konkretno u ovom slučaju, ako je pitanje bilo upućeno njemu mogao je dozvoliti i meni da odgovorim jer sam i ja predmet tog pitanja i mogao sam dati relevantan odgovor i do svega ovoga ne bi uopšte ni došlo. Znači mogao sam da kažem da nisam privođen, da nisam hapšen, da sam pozvan u svojstvu svjedoka u periodu kada meni odgovara, što za policiju nije praksa, da dođem u vrijeme kada meni paše, da se čujem sa njima i dođem pola sata i dam svoju izjavu. Ja ću sve ove uvrede poslati svojim advokatima jer sve ovo traje već dugo, Milišić na svakoj Skupštini ponavlja te svoje gnusne laži i jednostavno moram tražiti zaštitu jer se tolika količina stvari iznese na ovoj Skupštini da niko nema odgovornosti za izrečenu riječ. Moramo naći način da ovome stanemo u kraj!’’ – rekao je Šapurić novinarima.
Podvučemo li crtu nakon svega što se dogodilo, bez želje da ikome držimo stranu, uočavamo da se cijeli incident posmatrao kroz prizmu bavljenja formom, a ne suštinom. Milišićeva uvreda rečena u mikrofon i tokom zvaničnog zasjedanja formalna predstavlja veći prekršaj, ali Šapurićeva uvreda rečena tokom pauze ali koja je takođe javno rečena budući da je zabilježena u našem prenosu koji smo realizovali uživo, zapravo je uzrok svega što se kasnije dešavalo, a Milišićevo ponavljanje identične uvrede u mikrofon je posljedica i neka vrsta revolta uslijed činjenice da se Šapurićeva uvreda nije javno osudila. U ovom slučaju je zaista nebitno da li je nešto rečeno u formalnom ili neformalnom razgovoru, a simptomatično je to da niko od odbornika skupštinske većine kao ni gradonačelnik nije čuo Šapurićevu uvredu, a odbornici opozicije su potvrdili da je sporna uvreda izrečena. Takođe, mogao se, pa i morao iznaći način da se stvar preduprijedi da je predsjednik Skupštine recimo izrekao javnu opomenu Šapuriću bez obzira što uvredu nije čuo (ako neko nešto nije čuo, ne znači da se nije dogodilo) ili da je zatražio kratku pauzu u kojoj bi se utvrdilo da li je Šapurić izgovorio spornu uvredu Milišiću pa nakon toga izreći opomenu. Ovako, stiče se pomalo apsurdan, ali možda i najtačniji utisak da je Nebojša Milišić koji je formalno največi prestupnik desete sjednice Skupštine Grada Trebinja, zapravo svojim postupkom pokušao zaštititi dignitet parlamenta kao i parlamentarizam uopšte. Izrevoltiran neizricanjem javne opomene odlučuje se na nepopularan potez – da ponavljanjem identičnog prestupa, tj. riječi koje, kada su njemu upućene nisu osuđene, stane u zaštitu Poslovnika i nakon što je izgovorio zatražio je od od Dragoslava Banjka, predsjednika Skupštine, da ga, poštujući Poslovnik, izbaci sa Skupštine. Na kraju u ovoj priči nema apsolutnog pobjednika, a to bi, nema sumnje, bio Nebojša Milišić da se držao prvobitno rečenog da će, ukoliko se ne usudi Šapurićeva uvreda izrečena njemu, napustiti sjednicu. Da je samo napustio sjednicu bez izgovorene uvrede… Premda, na ovaj način je ukazao na pogubnost bavljenja formom, a ne suštinom, te bavljenja posljedicama, a ne uzrokom…
Igor Svrdlin
Be the first to comment