Život djece u Moskvi

Na ideju da napišem koju riječ o našem životu u Moskvi me je podstakla tuga kada su u septembru, kod nas u Trebinju, skupljali novac za socijalno ugorženu djecu da ih opremimo za školu.

Booking.com

Mi smo ovdje u Moskvi stranci sa pasošem Republike Srbije. Naše dijete je išlo u državni vrtić radnim danima od 8 do18 časova. To nas je koštalo oko 40 KM mjesečno. Za to vrijeme i za taj novac imao je doručak, ručak, dvije užine i vaspitačice koje su bile odgovorne i požrtvovane. U vrtiću postoji sala za muziku sa klavirom, fiskulturna sala, dvorište sa natkrivenim igralištem. Televizora nema! Napolje se izlazi dva puta dnevno do -15 oC.

Onda je došla škola. Knjige su besplate tokom cijelog školovanja. Zadužuju se u biblioteci i vraćaju neišarane (ovo im se naglasi prilikom preuzimanja). Hrana u školi je besplatna od prvog do četvrtog razreda za sve, a od petog se plaća. Ali, porodice sa više od dvoje djece ne plaćaju ni to poslije petog razreda. U školama ima dosta besplatnih sekcija, samo neke se plaćaju. Đaci na nastavu dolaze u uniformama. Nema raslojavanja sa markiranom garderobom! Škole rade samo u prvoj smjeni. U školi imaju savršen elektronski dnevnik, djeca sa sobom nose elektronske kartice i ne mogu izaći iz škole, a da to roditelj ne vidi. Iste te elektronske kartice koriste za jeftin gradski prevoz. Za 3 mjeseca je oko 25 km, neogranicen broj vožnji. Djeca idu u najbližu školu i raspoređene su tako da sva djeca mogu pješke doći do njih.

Udžbenici

Od osme godine naš sin se bavi vaterpolom. Treninzi su svako veče, osim nedelje. Naravno, i to je besplatno, za sve sportove. Čak i za nas koji smo stranci ovdje!

Juče je završeno polufinale prvenstva Rusije za taj mali uzrast (13 do 14 god.) Igre su bile u drugom gradu. Odlazak i noćenje nismo plaćali. Smještaj u hotelu, hrana, prevoz… sve je plaćeno iz budžeta grada Moskve.

Vaterpolo klub iz Moskve u posjeti Trebinju

Ovo malo teksta sam napisala u nadi da će pročitati neko od naših moćnika na vlasti, tamo dole. Od srca sa nadam da će neko od njih da se zauzme za našu djecu i pružiti im adekvatne uslove da mogu, i ako su u lošijim finansijskim uslovima, da izrastu u zdrave, uzorne, obrazovane i poštene ljude.

Spasimo djecu i skonimo ih sa ulice, obezbijedite im da se besplatno bave sportom i da uče!

Slađana Milenković iz Trebinja

14.2.2020., Moskva.

Izvor: Leutar.net

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.