Zašto Milo doživotno vlada?

Kada se iz narednih redova upoznate sa uticajem jedne hemijske supstance koja prebiva u mozgu, biće vam jasno zašto Milo Đukanović vlada Crnom Gorom već 30 godina. Posao mu je utoliko olakšan što je ova sredina vazda cijenila hohštaplere, pa je čak iznjedrila poslovicu: „Gdje nema galijota, nema ni čoeka!“

Booking.com

Imati pravu stvar da se bude lider, posebno u Crnoj Gori, nije samo u stepenu inteligencije. Milo sigurno nije ni najpametniji ni najobrazovniji političar koga smo imali posljednjih decenija, ali je svakako najuspješniji. Jer, kako primjećuje psiholog Hauard Gardner, autor knjige „Vodeći umovi, anatomija liderstva“, ispostavlja se da je, umjesto pameti i znanja, važnija tajanstvena kombinacija hemije, biologije, fizičke pojave, temperamenta i psihologije. A visok stepen inteligenije može čak da bude smetnja, čime ćemo se više pozabaviti u drugom dijelu teksta.

No, krenimo redom. Imati položaj na vlasti je samo jedan primjer ponašanja zajedničkog većini primata: šimpanzama, majmunima i pavijanima; tu je zamršeni hijerarhijski poredak, poznat svim životinjama u grupi i tipa na vrhu koji nad svima gospodari. A taj položaj ima svoje privilegije: najviše rangirani primati prvi zavređuju pristup ženkama, probranoj hrani, izbirljivim mjestima za spavanje i poslušnost onih ispod. A rezultat toga je stalna borba primata, umiljavanje, obrlaćenje i laktanje između sebe u nastojanju za sjedenjem na najvećoj prečagi ljestvice.

Nigdje to nije istinitije nego kod homosapiensa. Od egipatskih piramida do ornamentima ukrašenih pogreba koji datiraju od prije više od 20 hiljada godina, arheološki nalazi sugerišu da su „krupne zvjerke“ bile sa nama još od osvita vremena.

Dakle, u čemu je tajna? U biohemiji! Eksperimenti sa majmunima su pokazali da su oni koji imaju povećan serotonin, prije stizali do ženki i do dominirajuće pozicije u grupi. Naučnici kažu da isto važi i za ljude.

Robert Sapolski sa Univerziteta Stenford kaže da najodlučniji lideri umiju da istaknu razlike i da sve šanse iskoriste do maksimuma. On je proučavajući hemijsku analizu krvi pavijana u divljinama Kenije, otkrio da je biohemijski profil najboljih lidera analogan fizičkim sposobnostima krajnje istreniranog atlete.

Kada stvari postaju guste, isto tako različito kolaju hormoni kod lidera i gubitnika. Pravim vođama nabuja testesteron – hormon koji mužjake čini pouzdanim, motivisanim i agresivnim tokom stresnih situacija. No, kod drugih, nivo tog hormona se čak spušta kao odgovor na prenapregnuti izazov.

Alen But sa Pensilvanijskog univerziteta otkriva da neposredno prije meča obojica tenisera imaju povećan nivo testesterona, ali u slučaju izjednačenog meča – veće šanse ima onaj sa više tog hormona.

Pošto je proučio donošenje odluka brojnih menadžera, psiholog Robert Sternberg sa Univerzieta Jeil, dokazuje da je visprenost koja je presudna za liderstvo – bliža mudrosti i „uličnoj promućurnosti“ nego hladnoj, kalkulisanoj snazi razuma. Ova liderska mudrost leži u sposobnosti primjenjivanja onoga što Sternberg naziva „prećutnim znanjem“ – što je obično poznato kao „doći iz dupeta u glavu“ ili „kuražno istrajati“.

Đukanović je uvijek imao i „ulične promućurnosti“ i „kuražne istrajnosti“, još od mladalačkih dana kada je na ulici prodavao novogodišnje čestitike i petarde, pa sve do trenutka kada je sa te iste ulice „počistio“ Bulatoviće sljedbenike, a prije neku godinu i pristalice Demokratskog fronta.

Sternbergovo istraživanje pokazuje da sposobnost lidera u pronalaženju pravilnog pristupa rješavanju problema nije bilo povezano sa stepenom inteligencije. U stvari, imati visok IQ bi čak liderima moglo ići na štetu. Ukoliko je lider isuviše inteligentan, onda će biti nesposoban da stvori lako predvidivu poruku svojim ne tako pametnim sljebenicima.

Suviše veliki stepen inteligencije može pomutiti um. U jednoj studiji o vojnim oficirima, istraživači su ustanovili da što je stresnija situacija, to je vjerovatnije da će oni oficiri sa višim IQ načiniti greške, dok su se vođe koje su imale niži IQ izgleda radije oslanjale na sakupljena saznanja stečena godinama iskustva pri odlučivanju, nasuprot nekakvim pokušajima metodičnog premišljanja i sagledavanja problema iz više uglova.

Plodno tlo promućurniji i kuražniji lideri (a ne pametniji i pošteniji), imaju posebno u Crnoj Gori, jer naše društvo nema dugu demokratsku tradiciju, ovo je do skora bila plemenska zajednica. Kao što Crnogorci danas veličaju Mila, tako su do juče slavili hohštaplera Tita, a nekad prevaranta Šćepana Malog, o čemu svjedoči čuveni ruski etnolog i putopisac Pavle Rovinski:

„Crnogorac se lako zanosi svojim sjajnim sposobnostima i smjelim, ili tačnije – drskim poduhvatima, pri čemu gubi osjećaj odvratnosti prema ličnostima koji se bave nemoralnim poslovima i istovremeno prenebregava poštene trudbenike. Zahvaljujući sklonostima ovoga tipa, u Crnoj Gori previše je popularan Šćepan Mali. U Crnoj Gori je čak nastala poslovica koja uzdiže sposobnost za obmanjivanje kao kvalitet: Gdje nema galijota, nema ni čoeka!

„Galijote“ na vlasti forsiraju i svjetski centri moći, o čemu svjedoči i kultna knjiga „Protokoli sionskih mudraca“ u čijem se protokolu broj 8. kaže: „Odgovorna mjesta u Vladi povjeravaćemo licima čija su prošlost i karakter takvi da između njih i naroda mora postojati jaz; takvim ljudima kojima, u slučaju odbijanja naših naloga, ostaje samo da čekaju sud ili progonstvo. To je radi toga da bi oni do poslednjeg dana štitili naše interese.“

A u protokolu broj 10. se kaže: „Narod gaji naročitu ljubav i uvažavanje prema genijima političke moći, i na sva njihova djelovanja s pozicije sile, odgovara: Jeste da je podlo, ali vješto… Marifetluk, ali kako je odigrao, kako smjelo, drsko… Stvarno ima petlju, stvarno je sposoban.“

Milo Đukanović – genijalac ili galijot? Procijenite sami…

Ljubiša Moračanin; Sedmica ME

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.