Što sam više putovao, razlike među ljudima postajale su mi besmislenije

Vračar je najmanja od 17 opština u Beogradu u kojoj živi oko 50.000 stanovnika. Smatra se da polovinu čine visoko obrazovani Beograđani. Na tom mjestu se nalazi najveća turistička atrakcija u gradu- Hram Svetog Save.

Booking.com

Ako želite da čujete nešto o istoriji, kulturnom značaju, zašto se u blizini nalazi Narodna biblioteka ili spomenik Karađorđu?… Eee, za to je potrebno da dođete na turističku turu. Nisam luda da odajem “poslovne tajne”.

Beograđani su jedan dio Vračara nekada zvali Englezovac po prvom trgovcu nekretninama u Beogradu Fransisu Makenziju, preduzimljivom Škotlanđaninu koji je kupio Vračarsko brdo, isparcelisao ga i formirao ulice koje danas čine Čuburu, a potom prodavao placeve i tako sebi stvorio znatan imetak.

Jedan dio ovako stečenog bogatstva je testamentom zavještao budućem hramu Svetog Save. Zbog činjenice da je govorio engleskim jezikom, dobronamjerni, a neobavješteni građani nazvaše ovaj dio Vračara po njemu – Englezovac. No mučenom Škotu, bolno svjesnom viševjekovnih sukoba sa Englezima u domovini, ovo je vjerovatno izgledalo kao kada bi Hrvat otišao u London, a kraj po njemu ljudi prozvali Šumadija.

E baš tu, u nekadašnjem Englezovcu, glavna ulica se zove Makenzijeva. Kao što danas ulice u gradu čine osnovu orijentacije, nekada su to bile kafane.

Vračar – Beograd

Jedna od njih je bila Kikevac, legendarno sjtecište boema, pjesnika, pijanaca i ostalog probisvjeta. Upravo praunuk vlasnika ove kafane je moj dragi kolega Srđan, koji je danas četvrta generacija Ristića u istoj ulici na Vračaru.

On će vam u šali reći da su turistički vodiči osobe koje znaju gdje je prečica do WC-a, gdje su sniženja u gradu, najbolje točeno pivo, najjeftiniji buvljaci. Oni znaju i istoriju, običaje i kulturu, ali bi voljeli da ih gosti o tome malo češće pitaju.

Dok ćaskamo uz kafu u srcu Čubure, Srđan mi kaže kako misli da je zajedničko svim vodičima da su individualci, poput slobodnih umjetnika, nikada ukalupljeni, nesputanog i radoznalog duha, i najvažnije – spojitelji svijetova.

Putovanja su za njih najzabavniji vid učenja. Dok putujemo rađaju se nove ideje, adrenalin koji nas pokreće, sa kojim se odrasta, sazrijeva i koji nas podmlađuje.

Na pitanje “kako si” u šali odgovara da je još mlad, lijep, visok, zgodan i da tjera kosu na prirodno. On je, u stvari, racionalan, staložen, odmjeren, beogradski šarmer u koga su bile zaljubljene gospođice u Istri ’80-tih godina dok ih je obarao sa nogu svojom rječitošću i beogradskim akcentom, baš onako kako su one željele da čuju.

Pobjednik

On je kolega koji je bio na putu oko svijeta i njegova iskustva sa tog i mnogih drugih putovanja u daleke i drugačije zemlje promijenila su ga. Pomalo zanesen, kaže mi: “Ova planeta je jedna Božija bašta sa najrazličitijim raznobojnim cvijećem. Ima i orhideja i ruža i korova i trnja. Zamisli kako bi samo bilo dosadno da je svo cvijeće žuto. Tek putujući i upoznajući druge kulture u Božijoj bašti možeš realno da sagledaš svoju”.

Srđan danas drži predavanja stranim gostima na temu “SerbiaToday: At the Crossroads of the Worlds”, a od skoro i “East Meets West – Our Oriental Heritage”. Radi se o gostima sa engleskog govornog područja, najviše iz Amerike koji kruzerima stižu u Beograd. Oni su jako radoznali da čuju o nama i postavljaju ponekad vrlo direktna, “nezgodna” pitanja o komplikovanim balkanskim razmiricama. Dobra strana medalje je što su iskreno otvoreni da čuju drugačija mišljenja.

“Tek ako dobro poznaješ njihovu kulturu i karakter, kao i način na koji razmišljaju, možeš da nađeš put da im ispričaš našu istinu”, kaže mi uz poluosmijeh i preko šoljice kafe.

“Što sam više putovao, razlike među ljudima postajale su mi besmislenije, a cjelina očiglednija i bliža…”

Pitam ga šta misli, gdje naši ljudi treba prvo da putuju. A on, kao iz topa: “Treba početi turom klasična Grčka, potom klasična Italija i na kraju da ozbiljno zarone u Istanbul. To će im puno pomoći da kvalitetnije sagledaju i razumiju sopstvenu kulturu, karakter i običaje, jer sve tri pobrojane civilizacije ‘zvone’ u nama”.

Turistički vešeraj / Lola

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.