Pretvarajući se da je Deda Mraz, Mark Tven je svojoj 3-godišnjoj ćerki napisao najljepše novogodišnje pismo ikada

Kasniji radovi Marka Tvena uglavnom su bili ispunjeni gorčinom i ironijom, ali čini se da su za čuvenog američkog pisca novogodišnji praznici bili svojevsrna slabost. Pismo koje je slavni pisac napisao svojoj trogodišnjoj ćerki pretvarajući se da je Deda Mraz, zaslužuje posebnu pažnju i pobuđuje najljepše emocije.

Booking.com

Mark Tven je bio američki književnik, najpoznatiji kao autor avantura Toma Sojera i Haklberi Fina, lektire koja je uljepšala život generacijama djece.

Ako je suditi prema pismu koje je od nedavno dostupno javnosti, slavni pisac je bio naročito blizak sa svojom ćerkom Suzi.

A kako je ova djevojčica, kao i svako dijete, vjerovala u Deda Mraza, slavni pisac je na sebe preuzeo ulogu “dekice sa poklonima” i napisao joj ovo pismo:

“Dvorac Svetog Nikole Mesec
Božićno jutro

Draga Suzi Klemens,

Primio sam i pročitao sva pisma koja su mi poslale tvoja mama i dadilje, a koje ste im diktirale ti i tvoja mala sestra. Takođe sam pročitao sva pisma koja ste mi vi, mali ljudi, napisali svojeručno jer, iako vi ne koristite slova kojima se služe odrasli, vi pišete znacima koje razumiju sva djeca svuda na svijetu. Kako su sve moje mušterije na mjesecu djeca i koriste isključivo takva slova, jasno ti je da sam bez problema razumio sve što ste ti i tvoja mala sestra napisale.

Ipak, imao sam problema da razumijem pisma koje ste vi diktirale mami i dadiljama jer, ja sam stranac i ne razumijem najbolje engleski jezik. Vidjećeš da nisam napravio nijednu grešku kada su u pitanju pokloni koje ste ti i tvoja sestrica naručili u svojim pismima – ušao sam kroz dimnjak u ponoć dok ste spavale i lično sam ih ostavio. Obje sam vas poljubio jer ste vi dobra djeca, lijepo vaspitana i odnjegovana i spadate u najposlušnije male ljude koje sam ikada vidio.

Ipak, u pismu koje ste diktirale, bilo je nekih riječi koje ne poznajem i nekoliko narudžbina koje nisam mogao da isporučim jer su nam nestale zalihe. Naša posljednja kuhinja za lutke je otišla siromašnoj djevojčici na Sjevernjači, hladnoj zemlji iznad Velikog Medvjeda. Neka ti mama pokaže tu zvijezdu, a ti možeš da kažeš: “Mala Pahuljice” (jer tako se djevojčica zove) “Drago mi je da si ti dobila namještaj jer ti je potreban više nego meni”. Tj. napiši to svojim snovima, i Pahuljica će ti odgovoriti. Ako samo budeš odgovorila, možda te ne čuje. Neka tvoje pismo bude lako jer putuje daleko, a poštarina je skupa.

U pismu tvoje mame bilo je nekoliko riječi koje nisam razumio. Da li je pisalo “kamion pun odjeće za lutke”? Pozvoniću na tvoja kuhinjska vrata oko 9h ovog jutra da provjerim, ali ne niko ne smije da me vidi osim tebe. Kada čuješ zvono, zaveži Džordžu oči i pošalji ga da otvori vrata. Moraš mu reći da mora da hoda na vrhovima prstiju i ne govori ni riječ ili će jednog dana umrijeti. Ti moraš da odeš do sobe tvoje sestrice i popneš se na stolicu ili na dadiljin krevet i prisloniš uvo na cijev koja vodi do kuhinje.

Kada čuješ da sam zviznuo kaži u cijev: “Dobrodošao, Deda Mraze!”. Onda ću te pitati da li su naručila odjeću. Ako kažeš da, zanimaće me koje boje želiš da bude. Neka ti mama pomogne da izabereš lijepu boju jer moraš da mi kažeš svaki detalj koji želiš da dobiješ. Na kraju, kada budem rekao: “Zbogom i srećan Božić moja mala Suzi Klemens”, ti moraš da odgovoriš: “Zbogom, dobri, stari Deda Mraze i molim te kaži Pahuljici da ću noćas gledati u njenu zvijezdu i ona mora da gleda dole na mene – biću kod zapadnog prozora i svake vedre večeri gledaću ka njenoj zvijezdi i govoriti: ‘Znam da je tamo neko kao ja.”

Onda moraš da odeš do biblioteke i kažeš Džordžu da zatvori sva vrata osim onih izlaznih i svi morate da budete mirni i tihi još nekoliko trenutaka. Otići ću na mjesec da uzmem tvoje stvari i za nekoliko trenutaka ću se spustiti niz dimnjak i ostaviću ti poklon.

Ljudi mogu da pričaju ako žele sve dok ne čuješ moje korake u hodniku. Onda im kaži da budu tihi sve dok se ne popnem uz dimnjak. Možda me uopšte nećeš ni čuti – ako se to desi, slobodno virni kroz ključaonicu vrata u trpezariji i u jednom trenutku ćeš vidjeti svoj poklon pod jelkom. Ako ostavim snijeg u holu, kaži Džordžu da to obriše, ali ne metlom nego krpom. U suprotnom će jednom umrijeti. Moraš da ga nadgledaš kako ne bi učinio neku glupost i izložio se opasnosti.

Ako ostavim tragove čizama na mermeru, Džordž ne smije da ih obriše. Neka ostanu kao znak sjećanja na moju posjetu. Kada god ih pogledaš ili nekome pokažeš, sjetićeš se da treba da budeš dobra djevojčica.

Zbogom za nekoliko minuta, tj. dok ne dođem i zazvonim na tvoja kuhinjska vrata.

Voli te, Deda Mraz (koga ljudi nekada zovu i “Čovjek sa mjeseca”)”

Porodična sreća Marka Tvena nažalost nije dugo trajala. Samo nekoliko godina nakon ovog dirljivog pisma, njegova Suzi je umrla od meningitisa, a ista sudbina je uskoro zadesila i njegovu suprugu kao i drugu ćerku Džejn.

Suzi Klemens

Luftika

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.