Sirotinja tuži, cvili, u jadu joj teku časi, a ti ležiš u toj svili, al’ čovječe – prašina si

Imaj srca! Budi čovjek! Nek’ te djela dižu svude, pa ćeš tako živit dovijek’ – i kad tijelo prah ti bude.

Nemilosnom bogatašu

Booking.com

Pop’o si se sred milina,
Dvor ti zlato, svila krasi;
Bogataš si od davnina –
Al’, čovječe, prašina si.

Sirotinja tuži, cvili,
U jadu joj teku časi;
A ti ležiš u toj svili –
Al’, čovječe, prašina si.

Do ušiju dopiru ti
Sirotinjske muke glasi;
Ti prezireš taj glas ljuti –
Al’, čovječe, prašina si.

Ti je goniš, a ne vidiš
Кako suzom lice kvasi;
Ti si silan, ti s’ ne stidiš –
Al’, čovječe, prašina si.

Zamalo ćeš, oj smrtniče,
Na svijetu tako biti,
Zamalo ćeš, oj smrtniče,
Jer ć’ i tebe zemlja skriti.

Preminuće sva milina,
Ostavićeš svoje dvore;
I oni će bit prašina,
Vremena će da ih sore.

Imaj srca! Budi čovjek!
Nek te djela dižu svude,
Pa ćeš tako živit dovijek’ –
I kad tijelo prah ti bude.

Aleksa Šantić

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.