Naš pop dade obje kćerke za katolike

Na vašaru vidjeh nekoliko naših malih sa kosim očima, slatki su, uvijek imaju urednu frizuru. Vijetnamke su dobre majke. A znaš onog Savu, njegova ćerka se udala za najbolju drugaricu? Izmiješalo se sve kao u Bosanskom loncu. A druga kćerka? Zet je iz Dablina. Irac? I sada za istim stolom svi slavite Svetog Đorđa?

Booking.com

Golub, moj stariji drug, naučio me je kako se popravlja radio sa lampama. To je opredijelilo moj život, postao sam elektroinženjer, najprije u Srbiji a potom i u Australiji.

Evo tog razgovora –  ja sam krenuo prvi:
– Imaš li nekoga iz Engleske?
– Kako to misliš, misliš li prijatelja?
– Ne, ne, rođaka.
– Pa malo je daleko. Da si me pitao imam li nekog iz Bele Palanke, lako bih ti  odgovorio, ovako.
– Engleska me zanima?
– Dobro, nemam, hajde kaži šta si htio.
– Ne znam ni sam, savjet, možda rame za plakanje…
– Dobro, ko ti je iz Engleske?
– Pa unuka!
– Kako bre unuka, ti si sa Stare planine!

Tako bi izgledao razgovor sa mojim dobrim drugarom Golubom, da je tu, ali s obzirom da je on „preko sedam okeana”, moram da se požalim vama, nepoznatim prijateljima.
– A kako razgovarate sa njom, tvoja supruga ne voli da priča engleski.
– Pa naučila je, sada voli – sve se promijenilo!
I to bi bio dobar početak jednog novog teksta o životu u inostranstvu.
U nastavku da vam kažem da su obje ćerke ‘tried hard’. Ovaj engleski termin ne zvuči dovoljno jako kada se prevede na srpski sa ‘pokušavale jako.’ Pravi prevod bi bio „rasturile su se tražeći naše gore list”, ali…nije išlo.

– Nisi ti loše prošao, znaš Miku?
– Jeste, ćerka mu se udala za Pakistanca
– A Perina za našeg muslimana
– Ali kod njih i danas gori kandilo uz ikonu.
– Naš pop dade obje ćerke za katolike?
– Djeca, šta ćeš.
– A na vašaru vidjeh nekoliko naših malih sa kosim očima, slatki su, uvijek imaju urednu frizuru. Vijetnamke su dobre majke.
– A znaš onog Savu, njegova ćerka se udala za najbolju drugaricu.
– Stani, molim te, nije to problem samo nas emigranata, toga ima i tamo.
Ovo je samo izmišljeni razgovor, ali zaista, cio svijet ide u tom pravcu. Izmiješalo se sve kao u Bosanskom loncu.
– A druga ćerka?
– Zet je iz Dablina
– Irac?

– I sada za istim stolom svi slavite Svetog Đorđa?
– Ma djeca, ne znaju za te probleme
– A gdje će da se vjenčaju?
– Crkve ne priznaju jedna drugu, tražićemo da se pomire, imale su toliko vijekova, dosta je, onaj gore je samo jedan, isti za sve
– A u kojoj crkvi?
– To je malo komplikovano, ali pozvao sam majku gore na Staroj planini i ona ima rješenje. U našem selu kažu ‘Ako je dobar čovjek’. Nisu oni čuli za te Engleze. Nas su tukli komšije Bugari. Sveštenik Moša je rekao ‘Neka dođe. Eto, problem je riješen
– I tako će Moša da pomiri sve tri crkva, koje su u zavadi od 1534, kada su Englezi rekli Papi ‘ne’. I još od prije.
– Baš tako, naš Moša može sve, ne bavi se on politikom kao ovi što nas zavadiše. Dobar čovjek, kao i ovi naši zetovi, to se računa, rekoh ti.

Džordž Petrović, Melburn

Politika RS

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.