(Ne)željena trudnoća

Ima ljudi koji tvrde da se nečega može postati svjestan tek kad te to opeče.  Iz tuđih iskustava se, kažu, ne može izvući sav nauk, već samo postati obazriviji. I to sa rezervom, jer je takva vrsta opreza svojstvena disciplinovanim bićima, rijetkim pripadnicima ljudskog roda koji svaki svoj korak mjere iz tri ćoška. Za nas ostale, tuđa iskustva, naročito loša, su nekako maglovita i neopipljiva. Spucaju nas u trenutku, pa se čak i zamislimo nad njima, ali um nam se brzo ohladi i odluta po svojoj neucrtanoj stazi. A tamo neko nastavlja da preživljava nepravde i jade, koji se po čuvenju u našim glavama zadržavaju u formatu sitnih mitova, pogodnih za popunjavanje kafenisanja i dokonosti.

Booking.com

Piše: Milivoje Krivokapić

Naredno zbivanje se desilo proteklog marta.

Ona – moja prijateljica, pamentna, zgodna i potrebom stroga, dobra plivačica u advokatskom mulju. Grabilo joj se neko novo zanimanje, stabilnije, ne samo zbog zlih para, zlo im u dom,  već i zbog stručnog razvoja. Druga ona – kitnjasta direktorka javne institucije. Rane pedesete, stabilan život, državna funkcionerka i – majka.

Spojila ih je poslovna potreba – insitucija kojom rukovodi slikovita direktorka je tražila lice od pravne struke. Na sastanku, nesporne profesionalne kvalifikacije i dobar prvi utisak su formalni razogovor pretopili u neformalnu ćakulu, pa se brzo došlo i do privatnih tema. Ko je ikad bio na razgovoru za posao ili preživio usmeni ispit, zna da je to trenutak u kojem kandidata obuzme blaga opuštenost, jer mu svijest poručuje da na pitanja o sebi ne može dati pogrešne odgovore.

U ovom slučaju se ispostavilo da ipak može.

Svježa bračnost i nemanje potomstva su dovele do pitanja na koji je moja prijateljica, blago zbunjena direktnošću, a opet nepokolebljiva u svojim odlukama, uz izraz očiglednosti rekla da joj majčinstvo jeste u planu. Opušteni cerek se preobličio u onaj formalni harmonikaški osmijeh i kroz uvijene riječi se moglo razaznati da njima ipak treba neko ko ne bi brzo otišao.

Kratak pozdrav i poznati odjeb javićemo vam se su sveli ovu priču u kraj.

U kraj, koji to nije. Svakog dana neko biva nesrećni junak slične priče. Junakinja ipak, zna se kome je ova zla praksa naklonjenija. Nije dovoljno reći da je u pitanju diskriminacija, to je samo jedan od stručnih pojmova koji se razvlači po kojekakvim izvještajima i besmislenim govorima. Nije ni fer biti zatečen, jer svako uvo je čulo za iživljavanja pri zapošljavanju. Ovakve priče se ponavljaju godinama, iz dana u dan. Time i gube status priče i postaju epizode u bizarnom sitkomu u kojem su uloge jasno podijeljene na gospodare i potlačene.

Ova priča nije ništa drugo do primjer naasilja, jer odbaciti ženu zbog njenog izbora je upravo to, a težinu joj tovari grozna činjenica da ga je sprovela upravo žena. Žena koja je majka. Koja je vjerovatno nekad i sama uznemireno cupklala pokušavajući sebe da predstavi u najboljem svjetlu pred budućim poslodavcem.   

Oko nas bukte kampanje o zaštiti žena od nasiilja. Nažalost, nisu bezrazložne – statistike iscrtavaju strašnu sliku o učestalosti te vrste zla. A i kao da su nam potrebne statistike za tu spoznaju, dovoljno je samo da bacimo pogled na komšiluk ili širu porodicu. Nego, na to ćemo se praviti ludi. To nisu naša posla, za razliku od zabadanja nosa u tuđe materice.

Teško je čak i pokušati razumjeti šta dovodi do situacija u kojima žena biva škartirana zbog svojih izbora. Patrijahalni grč u kojem se nesigurne muškarčine i precvale babetine bez pardona miješaju međ’ ženine poslove i butine je i dalje snažan. I on bi morao jednom popustiti da ga neka sila ne drži u stisku. Koja je to sila – neka svako tumači po volji, ako mu je slobodna.

I tako je ispričana još jedna poznata priča, koja će nas nakratko zblanuti i zamisliti, ali opametiti… Vidjećemo.

Možda će se neko zapitati zašto je istaknuto da se opisani događaj desio minulog marta. Nije u pitanju slučajnot. Tih dana dok je tremarila zbog razgovora za posao, mojoj prijateljici su promakle sitne promjene u ponašanju i radu organizma. Te promjene su prošle sedmice ovom svijetu dale jednu divnu i namrštenu Anđu. Izgleda da ova priča ipak ima kraj, i to najljepši koji se može zamisliti.

FOSmedia

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.