Mnogo sam reportaža snimio i napisao u proteklih 12 godina, ali nikada nisam imao topliju i emotivniju ljudsku priču o srećnoj nasmijanoj porodici, bogatim roditeljima petoro prekrasne skromne djece, malim Ćeranićima iz sela Sokolovići na Romaniji. Osmjeh i radost vesele i razdragane djece pokazuju šta je prava sreća i radost, kako dobri i skromni uživaju u malim stvarima. Ponosna majka Blaženka ima svega 27 godina. Udala se jako mlada, nakon prvog razreda srednje škole sa 16 godina, i rodila tri kćerke i dva sina. Najstarija Gordana je sedmi razred osnovne škole, a mali Jovica ima svega tri mjeseca.
Sve do nedavno Ćeranići su živeli pristojno i skromno, obrađivali imanje, imali veliko stado ovaca a djeca ni u čemu nisu oskudjevala. Nažalost čudna bolest je iznenada napala ovce i za kratko vrijeme uništila cijelo stado, a Ćeranići ostali bez osnovnog izvora prihoda. Nevolja nikada ne ide sama, pa je glava porodice, otac Kosta, posle teškog rada na brenti i ujeda krpelja obolio od upale pankreasa i jetre, pa ne može više da radi teške poslove, a za terapiju i liječenje potreban je veliki novac.
Koliko je cijela porodica vrijedna i ne libi se nikakvog posla govori činjenica da je Blaženka rodila malog Jovicu samo par sati nakon što je šišala kod komšije ovce za dnevnicu, a potom ostavila makaze i otišla u porodilište.
Kuća u kojoj stanuju Ćeranići je skromna i trošna koliba od drveta, sagrađena davne 1926 godine i nakon skoro 100 godina je neuslovna za boravak djece, jer nema prozora na sobi i nemoguće je zimi, kad na planini padne snijeg, dovoljno zagrijati prostorije da djeci i ukućanima nije hladno. Iako do škole svakodnevno pješače 4 kilometra, ustaju u 5 i po mraku pješače makadamskim putem do autobusa, Gordana, Aleksandar i Aleksandra su odlični i veoma dobri učenici, tako lijepi i skromni da ističu da im nije potrebno ništa da bi imali srećno djetinjstvo u toplom roditeljskom domu.
Ipak da bi Ćeranići imali topao dom i uslove za život dostojne čovjeka 21 vijeka neophodno je sagraditi pored stare novu montažnu kućicu, i obnoviti stado ovaca, kako bi na selu imali osnovni izvor prihoda. Ova porodica je toliko skromna, ponosna i poštena da se nakon brojnih nevolja i iskušenja, prije svega sa uginućem velikog stada ovaca, nikom nije obratila za pomoć, niti im je neko iz opštine, Vlade ili neke druge institucije nekada nešto pomogao.
Zbog neplaćene RTV pretplate RTRS-u blokiran je račun ovoj porodici, na njihovu veliku sramotu jer su umjesto blokade trebali doći i pomoći u nevolji, pa svi dobri ljudi koji žele pomoći Ćeranićima da dobiju krov nad glavom i obnove stočni fond mogu uplatiti sredstva na račun njihove kume i prijatelja.
Ova divna porodica i prekrasno petoro djece su zaslužili našu pomoć i podršku da riješe probleme i nevolje koje su ih zadesile i ponovo stanu na noge. Predložiću da svi mi poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srpske pomognemo koliko možemo, odvojimo bar 10% od plate, i skupiće se sredstva da se kupi montažna kuća, a vjerujem da će „Steko“ i druge kompanije izaći u susret.
Mnogo je firmi koje dobijaju novac i tendere iz budžeta, i oni bi na prvom mjestu trebali pokazati razumjevanje, kolektivnu svijest i odgovornost, podijeliti dio profita sa onima kojima je novac i krov nad glavom najpotrebniji.
Pokažimo na djelu solidarnost i odgovornost, da nisu u nama uništili sve ljudsko i dobro, da smo spremni jedni drugima priteći u pomoć kad se nađemo u nevolji.
Ćeranići slave Svetog Aranđela, slava im je za koji dan, a ako narednu slavu dočekaju u novom toplom domu, djeca se ne mrznu u hladnoj i vlažnoj sobi, njihovoj sreći neće biti kraja.
Nadam se iskreno da će ova topla ljudska priča i reportaža probuditi emocije kod mnogih, i da ćemo pomoći Kosti i Blaženki da svoje petoro djece izvedu na pravi put.
Izvor: Nebojša Vukanović
Ostavi komentar