Znaš li ko je kriv što nam je danas tako kako jeste?

Sve počinje od pojedinca.

Onog što krade firmu za koju radi.

Onog što neće da te pregleda jer nije tvoj izabrani ljekar.

Onog što uči dijete da je laktanje jedina opcija, pa to dijete onda lakta nečije dijete.

Onog što preskače red. Podmićuje. Nabija cijenu onome što treba da je džaba.

Onog što mu nije problem da plati radno mjesto, da se jebe za radno mjesto, da podmeće nogu za radno mjesto, lažira diplomu, namješta uslove konkursa, a onda kada dobije to radno mjesto ne radi, već sjedi po kafićima ili jede na račun firme, dok ne počne da je krade.

Onog što hoće da se približi takvom, da bi bio isti kao i on.

Onog što kaže “ne možete vi mene tako malo platiti, koliko ja mogu malo da radim”.

Onog što zna ko i koliko i kako u firmi krade, ali ćuti, čuva svoje radno mjesto (i ne samo on, njih minimum 20 ćuti)

Onog što tuče ženu.

Onog što to čuje, ali zatvara prozore.

Onog što je naziva kurvom.

Onog što osuđuje tuđi razvod, tuđi život.

Onog što nosi klompe u stanu.

Onog što baca smeće unaokolo.

Onog što se predao.

Onog što neće da plati onom što za njega pošteno radi.

Onog što proda, pa onda noću krade te spomen ploče koje je prodao, pa ih malo prepravi pa opet proda.

Onog što gleda rijaliti programe.

Onog što glasa za učesnike rijaliti programa.

Onog što krade po hotelima.

Onog što trpa u torbu “za poslije” sve sa švedskog stola.

Onog što ostavlja tragove nužde u javnim wc-ima.

Onog što mrzi svoj posao, pa onda mrzi i sve mušterije, klijente, pacijente, stranke.

Onog što višak hrane baca u kontejner, 5 gladnih usta preko puta kuće.

Onog što prstom buši koru hljeba, otvara artikle po prodavnici, prospe nešto, ostavi.

Onog što prodaje stanove za 1500 evra kvadrat, a realna cijena 800.

Onog što važe 200 grama više.

Onog što radi do 16 ali šmugne u 15, kao “dijete bolesno”.

Onog što urla da je društvo krivo za sve, ne shvatajući da je društvo pojedinac plus pojedinac plus pojedinac.

I da svaka velika promjena počinje od tebe, pojedinca.

Ugasi Zadrugu.

Posveti se pacijentu.

Mrziš posao i zbog toga stranke, napusti ga.

Radi ono što voliš ali daj cijelog sebe, posveti mu se.

Kažu ti ajde u partiju, namjestimo ti radno mjesto, ti kažeš “neću tako”.

Daj hranu, daj odjeću, pomozi novcem ili rukama.

Izuj klompe, nisi sam.

Ne bacaj smeće, živiš tu. Zasadi drvo, ne lomi ga.

Bori se za firmu, ne kradi je, 400 radnika od nje živi.

Ne ćuti ko pička, ako vidiš nepravdu.

Budi fer. Budi pošten. Budi vrijedan. Odgovoran. Budi saosjećajan. Uči. Uči i dijete. Rasti. Ne zavidi. Ne upiri prstom. Ne kvari se ko smrdljiva riba.

Šta si danas dobro uradio za ovo društvo, a koliko si sati proveo osuđujući druge i državu?

Da si samo ljubav vodio, dosta je.

Jovana Kešanski – LOLA

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.