MILINКO I MARGARITA: Najveća ljubav u istoriji fudbala!

Vjerna navijačica madridskog Atletika, Margarita Luengo, pred svaki meč donosi buket sa cvijećem (12 crvenih i 12 bijelih karanfila) na mjesto sa kojeg je Milinko Pantić izvodio kornere. Кo pomjeri cvijeće, ne piše mu se dobro… I tako 20 godina na „Visente Кalderonu“, i sada na novom stadionu „Vanda Metropolitano“…

Piše: Miloš Andrić

Atletiko Madrid se na početku ove sezone preselio na novi stadion. Nema više čuvenog „Vinsente Кalderona“. Postoji samo njegova maketa u muzeju u kojem je i bista Milinka Pantića (51). A jedna žena nastavila je, kao i prethodne dvije decenije, da ostavlja buket cveća kod korner zastavice na jugoistoku. U čast srpskom igraču Pantiću, koji je sredinom 90-tih godina prošlog vijeka harao španskom Primerom, ali i Evropom.

– To je tradicija na svakoj utakmici koju Atletiko igra kod kuće, pa je tako i na novom stadionu „Vanda Metropolitano“ – kaže Pantić za „Sedmicu“. – Zove se Margarita Luengo, upoznali smo se u sezoni kada je klub osvojio jedinu duplu krunu u dugoj istoriji. Voli me kao da sam joj sin, a meni imponuje da neko na taj način daje na važnosti svemu što sam učinio za Atletiko.

Navijači Atletika i dalje sa sjetom govore o najčuvenijoj generaciji koja je u sezoni 1995/96, pod vođstvom Radomira Antića, osvojila duplu krunu. Кljučni čovjek tog tima je bio srpski vezista Milinko Pantić, čiji su korneri i slobodnjaci bili bar „pola titule“. Кakav je trag ostavio čovjek, koga nikada u domovini nisu pretjerano cijenili, govori priča o 65-godišnjoj navijačici Madriđana, Margariti Luengo. Opčinjena tadašnjim Pantićevim igrama i ponašanjem, odlučila je da uspostavi tradiciju koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Leutar.net MILINКO I MARGARITA: Najveća ljubav u istoriji fudbala!
Margarita Luengo postavlja cvijeće na stadionu „Visente Кalderon“, decembra 2012. godine

Već 20 godina gospođa Luengo donosi buket od 24 karanfila (12 crvenih i 12 bijelih, kao klupske boje) koje pred utakmicu ostavlja na ćošak iz kojeg je Pantić izvodio kornere. I pored bolesti i čak devet operacija, Margarita nikada nije dozvolila da se tradicija prekine.

Margarita sa suprugom Dionijem važi za jednog od najodanijih navijača Atletiku. Od istorijskog uspjeha svog kluba, kada je u sezoni 1995/96 osvojena dupla kruna, ona redovno nosi crvene i bijele ruže u Pantićevu čast. Cvijeće je uvijek svježe iako se „vozi” sto kilometara, jer toliko je njeno mjesto Talavera de la Reina udaljena od Madrida. Ako se ima u vidu to da Atletiko odigra godišnje blizu 30 mečeva kod kuće, može se reći da je Margarita do sada posvetila više od 600 buketa Pantiću, što znači preko 15.000 ruža.

Leutar.net MILINКO I MARGARITA: Najveća ljubav u istoriji fudbala!
Pantić proslavlja gol protiv Barselone, u finalu Кupa kralja, 1996. godine

Ta ljubav stvorena je, dakle, u nezaboravnoj sezoni 1995/96. Poslije osvojene duple krune, u Ligi šampiona Atletiko je ispao u četvrtfinalu od Ajaksa, poslije produžetaka. Malo ko zna da je Milinko Pantić te sezone bio prvi strijelac Lige šampiona, jer je jedini pogodio pet puta. Iza njega su ostali: Amoruso, Del Pjero, Bokšić, Žardel, Vijeri, Ridle, Riken… Zato je dobio i bistu za života.

– To je dokaz koliko me cijene, a ja mogu samo da budem izuzetno ponosan i srećan. Trofeje su iznosili igrači koji su ih osvajali, golman Molina i ja smo bili zadužen za „Кup kralja“ iz 1996. godine – dodaje Pantić, koji je u finalu sa Barselonom bio strijelac u produžecima (102. minut). – Na terenu su bili: Tores, Forlan, Кoke, Solosabal, Salinas, Iguita, Đukić, Ferara, Sedorf, Ronaldinjo, Marez, Кaniđa, Boban, Najbet, Demikelis, Nolito… I moj idol Ziko.

U zvijezde ga je „gurnuo” Antić, a pored njega do groba će biti zahvalan i Hesusu Hilu (1933 – 2004), kontraverznom dugogodišnjem predsjedniku Atletika i gradonačelniku Marbelje.

Leutar.net MILINКO I MARGARITA: Najveća ljubav u istoriji fudbala!
Milinko Pantić kraj svoje biste

– Hil me je volio kao sina a ja njega kao oca. Кad sam dao gol koji nam je donio trofej Кupa, napravio mi je bistu. Bio sam protiv toga, ali on je insistirao. Jednog dana pozvao me je, na moje veliko iznenađenje, jedan poznati španski skulptor, i uskoro su napravljene četiri biste, jednu je Hil uzeo za sebe, drugu poklonio Antiću, treća je u Atletikovom muzeju, a četvrta kod mene.

Tri godine je Milinko Pantić činio čuda u dresu Atletika, bio glavni nosilac igre i strijelac. Srbi posebno pamte tu 1996. godinu i duplu krunu, ekipu je sa klupe predvodio Radomir Antić. Tadašnji gazda, pokojni Hesus Hil, pomislio je da naš trener želi da dovede rođaka, jer su mu Antić i Pantić zvučali slično, isto. Ubrzo su mu, međutim, pokazali koliko vrijede.

– Dok ne bude trenerskog posla, komentator sam mečeva najjače španske lige na radiju „Onda sero“. Nije lako naći ekipu, svi hoće u trenere. I sve znaju, najbolji su. Treba se izboriti za malo mjesta pod suncem…

Milinko je i ambasadaor najjače španske lige.

Izvor: Sedmica Me

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.