Miladin Šobić – Kišobran

Kad god kiša počne kleti
zadrhti u bašti grana
kad tjeskobu svak osjeti
ja se latim kišobrana

Isprate nas tad u šetnju
zvona gradske katedrale
a duge nas ruke sretnu
pokvašene magistrale

I dok kišni doboš bije
nekuda nas vode puti
kao bezbroj dana prije
ja mu pričam a on ćuti

Niko ne zna tako slušat
duge priče mojih rana
ko što znade jedna duša
dobrog starog kišobrana

Pričajuć o puno čemu
zaboravim na sve boli
i spomenem jednu ženu
u daljini što me voli

I tako će proći sati
lutanja duž magistrale
dok nas prvi sumrak vrati
u tišinu sobe male

I dok kišni doboš bije
nekuda nas vode puti
kao bezbroj dana prije
ja mu pričam a on ćuti

Svakog ljeta stane priča
al’ s jeseni opet rano
vidjećete vi mladića
na magistrali s kišobranom

Svakog ljeta stane priča
al’ s jesenjom kišom ranom
vidjećete vi mladića

na magistrali s kišobranom
na magistrali s kišobranom.

VIDEO

Miladin Šobić

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.