Šta sve roditelj može sa 20 KM?

Dječiji doplatak od čitavih 20 maraka je izazvao r e v o l t u Tuzlanskom kantonu. Svi su imali nešto da kažu na temu ove svote. Svi, sem roditelja iz Unsko-sanskog kantona, koji uredno i redovno dobijaju pomenuti doplatak u iznosu od okruglih 0 maraka.

“Barem je redovno”, ne reče više niko.

Mada – po onoj – teško je danas i 20 KM zaraditi, nemaju ni svi roditelji (u ime djece) iz Tuzlanskog kantona pravo na dohodak. Naime, tek porodice do dvoje djece, bile majke zaposlene ili ne, dobijaju pomenutu sumu. Kriterij je imovinski cenzus od 7% po članu, od prosječne plate u kantonu, naravno. Plus, minus, gore, dolje jest jedako 20.

20?

Zapitala sam se šta se sve tačno može sa 20 KM. Mjesečno. Odnosno, šta mogu oni “srećnici” koji imaju pravo na njih. Evo nekoliko prijedloga:

Ukoliko je sendvič 1 KM (a više gotovo nigdje nije), riješili smo užinu za sve školske dane u mjesecu. Ali za jedno dijete. Šta ćemo sa drugim djetetom? Ili da dijele?

Pokušajmo, ipak, malo “racionalnije” potrošiti dati novac.

Ukoliko je sokić marka (a naći će se već neki), imaćemo po jedan za dvoje djece, ali svakog drugog dana. I to školskog.

Vikendom – pa žao mi je.

Pokušajmo onda ovako: Porodica može da se odluči jedan dan počastiti (porodičnom) pizzom, i na taj način može fino riješiti ovaj problem trošenja novca, odjednom. (Uostalom, onda ostatak mjeseca ne moraju da razmišljaju šta da rade sa sumom.) Za sok, doduše, ne ostane ništa, ali ima vode, jest da košta, al računi bar stižu svaka tri mjeseca!

Isto tako, taj se novac može uložiti u izlazak u kino ili pozorište. Jedan izlazak. Možda. Kokice jednako tako možda, ali sokić onda nikako.

Ili jedno ili drugo, dakle.

Možda i da kupite jednu majicu za dijete, dvije ako vam se posreći pa je vrijeme akcija ili rasprodaja. Samo što u tom slučaju nemate više ni dinara za pantalone. Ili, recimo, jaknu, a stiže proljeće, na onima od prošle sezone rukavi do lakata. Patike, komplet trenerka, nešto tako – naravno da ne, ali to svakako ne treba da vas brine, jer takve stvari koštaju mnogo više od 20 maraka, pa vam ni one ne bi bog zna koliko pomogle.

Ili jedno ili drugo dijete da ima užinu. Ili sok ili kokice. Ili – ili.

Leutar.net Šta sve roditelj može sa 20 KM?
Foto: Pixel-Shot / Shutterstock.com

Idemo dalje.

Ako vas slučajno đ a v o nanio na put razmišljanja da ovog ljeta odete na more, jer kažu da je dobro i za astmu, bronhitis, alergije… a znamo da djeca, k’o u inat hoće imati svašta od toga, računajte da na neki prosječni smještaj dnevno morate inkasirati 50-ak evra. Odlično, taman ćete do tada, 20 po 20 maraka, skupiti za jedan dan apartmana, bez bilo čega drugog, na moru.

Ova današnja djeca sva neka radoznala. Hoće bojanke, žele knjige, željna znanja, učenja, sve ih živo interesuje. Taman se te njihove ambicije, talenti i sklonosti, na mjesečnom nivou, uklapaju u jednu bojanku, jedne drvene bojice, plastelin i flomastere. Za knjigu, bilo kakvu, nema.

Mogu i pojesti. A sve nam nešto apeluju te se hrani zdravo, te G M O, te samo svježe, ništa rafinisano. Odlične su riba i ćuretina, recimo. Taman dovoljno novca da napraviš jedan obrok s tako nekim namirnicama, pa da se dijete sito najede zdravog i preporučenog. Ne jedan obrok dnevno, već mjesečno.

Koliko je dug niz stavki “šta sve mogu za 20 maraka”?

Mogu, dakle, počastiti sebe jednom mjesečno jednim obrokom, zdravim ili manje zdravim, al da me mine želja.

Kupiti nekoliko kila voća i povrća.

Mogu jednom otići u bisokop ili pozorište.

Otputovati ne mogu nigdje, a ni bilo kakvu mjesečnu kartu za gradski prevoz za ter pare kupiti ne mogu.

Obući mogu jednu majicu. Ili jedne pantalone.

Mogu kupiti i 1-2 lijeka, ona najobičnija, i moliti boga da budem zdrava.

Eventulano se mogu počastiti jednom knjigom u knjižari. Ostaće možda nešto sitno kusura.

Kako sve ovo treba da primijenim na dijete, koje raste i razvija se?!

Leutar.net Šta sve roditelj može sa 20 KM?
Foto: Unsplash.com

Podsjećamo, svrha dodatka je da se obezbijede minimalni uslovi za rast i razvoj djeteta. Pritom je dječiji dodatak uz naknadu za prehranu, opremu za novorođenčad, te jednokratnu pomoć često jedini izvor prihoda socijalno ugroženim porodicama.

Rast i razvoj se, dakle, svodi na poneki sokić ili svaku drugu, odnosno treću užinu riješenu, zavisno do toga koliko djece je u pitanju i u kojem dijelu države živite.

Pitali smo majku četvoro djece, Adrianu Basaru, koja je ujedno i u članica Udruženja porodica sa četvoro i više djece RS, kako jedna majka može da potoši pomenutu sumu.

„Za 20 KM dječijeg dodatka majka, naprimjer, može da kupi paket pelena jednom u dva mjeseca, jednu patiku, rukav od jakne, a ako bude dovoljno ekonomična i ne bude podizala taj novac, možda da skupi i za ekskurziju kad dijete bude imalo 15 godina. Ali, podvlačim, samo ako bude pametno raspoređivala 20 KM mjesečno”, izračunala je.

Ima smisla, zar ne?

Vjerujemo pogotovo roditeljima iz Unsko-sanskog kantona. Mada nismo sigurni da je igdje po tom pitanju puno bolje, širom BiH.

Ipak, država nema para. Ni za prvorođeno dijete svakoj porodici u RS – nema para. Ali vjerujemo da će peticija koju je predalo pomenuto udruženje roditelja RS, kad-tad doći na red za rješavanje, i da će svako dijete u RS ostvariti pravo za dječiji dohodak.

Eto nečega čemu se možemo nadati, a naša djeca radovati!

Nataša Bursać – Lola

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.