Herman Hese – Srećan je onaj ko umije da voli

„Što sam bivao stariji, sve manje su me ispunjavala sitna zadovoljstva koja mi je život pružao i sve jasnije sam shvatao gde treba tražiti prave izvore radosti i smisla.

Naučio sam da biti voljen ne znači ništa a da je voleti sve, da je sposobnost da osećamo ono što daje vrednost i lepotu našem postojanju. Gde god bi se na zemlji pojavilo ono što se može nazvati srećom, bilo je satkano od emocija. Novac nije ništa, moć nije ništa. Mnogi imaju i jedno i drugo, a ipak su nesrećni. Lepota nije ništa, video sam lepe muškarce i lepe žene koji su bili nesrećni uprkos svojoj lepoti. Ni zdravlje nije sve; svako je zdrav ko se tako oseća; bilo je bolesnika punih volje za životom koji su venuli mučeni strahom od patnje.

Ali sreća je uvek bila tamo gde je neko umeo da voli i živeo za osećanja; ako ih je negovao, ako ih nije gazio i potiskivao, ona su mu donosila zadovoljstvo. Lepota ne pruža radost onome ko je poseduje, već onom ko ume da je voli i da joj se divi.Ima različitih osećanja, ali to je samo privid, u suštini, ona su sva – jedno. I volja je, na primer, jedno od njih. Ali za mene je i to ljubav. Srećan je ko ume da voli. Ljubav pokreće našu dušu, u njoj pronalazi svoje biće i svoj život. Srećan je, dakle, samo onaj ko ume da voli.

Ali voleti i želeti nije isto. Ljubav je želja koja je postala mudra; ljubav ne želi da poseduje, želi samo da voli. Zato je bio srećan filozof koji je ljubav prema svetu negovao u svojim mislima i na taj način uvek nešto novo saznavao. Ali ja nisam bio filozof.

Do sreće ne vode ni moral ni vrlina. Znajući da samo vrlina koju nosim duboko u sebi može da me učini srećnim, kako mogu da prihvatim vrlinu koja mi je tuđa? Jedna stvar mi je ipak jasna: zapovest ljubavi, nije važno da li je propoveda Hrist ili Gete, svet je potpuno pogrešno protumačio! To uopšte nije bila zapovest. Ne postoje zapovesti. Zapovesti su istine koje učen čovek prenosi neznalici na način koji ovaj može da razume. Zapovesti su istine pogrešno koncipirane. Osnova svake mudrosti je ova: sreću donosi samo ljubav.

Ako sada kažem „Ljubi bližnjega svoga!“ to je već doktrina. Možda bi bilo ispravnije reći: „Voli sebe kao bližnjeg svog!“ Možda je bila prvobitna greška bila u tome što se uvek polazilo od bližnjega…

U dubini svoje duše mi želimo sreću, jednu blagotvornu harmoniju sa onim što nas okružuje. Кad god naš odnos s drugim bićem ne počiva na ljubavi, taj sklad se ne uspostavlja. Nije naša dužnost da nekog volimo, ali je naša dužnost da budemo srećni. Samo smo zbog toga na ovom svetu. Ali s nametanjem dužnosti, s poukama i zapovestima teško da ćemo usrećiti jedni druge, jer to ni nas ne čini srećnima. Čovek može da bude „dobar“ samo ako je srećan, ako u njemu vlada sklad. Ako voli.“
Herman Hese

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.