Vrlo nemoguća tema, valjda sam zato i pristao da pišem.
Samom sebi kad gledam unazad, po pravilu djelujem kao osoba sa smetnjama u razvoju. Čak i kad sagledavam ono što je bilo juče, jutros, prije pet minuta.
Kad se vraćam u mladost, sagledavam svoje odluke kao odluke fikusa ili kelerabe, odluke bića koje uopšte nije svjesno svoje potencijalne slobode, koja odlučuje u okviru mogućnosti koje mu nameće okolina.
Pošto bi ovaj tekst bio predug, hajde da probamo sa telegramima.
14. 6. 1963.
Ehej, čestitam! Rodio si se. Deri se slobodno! Što se više budeš drao, majka će češće da ti daje sisu, dakle, samo jako!
14. 6. 1969. Šesti rođendan
Ne daj mami da te upisuje godinu dana ranije u školu. Ne radi se o tome da li si dovoljno bistar za školu, nego da li si emocionalno i fizički zreo kao djeca koja su starija od tebe godinu dana. Glupo je da u trinaestoj, godinu dana ranije nego što je vrijeme, gledaš kako dječacima rastu dlake, a curicama sise, ako istovremeno ne rastu i tebi. Stvoriće to kod tebe osjećaj inferiornosti.
Ako me poslušaš pa odeš godinu dana kasnije u školu, sa svojom generacijom, nećeš imati kompleks niže vrijednosti, biznis će ti ići bolje, nećeš zaglaviti do 55. godine kao majmun u estradu.
14. 6. 1975.
Znam da ti je muzička škola dosadna, nije to zbog muzike. Muzika je interesantna. Traži privatnog profesora da te zainteresuje za jazz.
14. 6. 1981.
Oslobodi se vojske, budalo. To možeš lijevom rukom, ne gubi godinu dana u tom organizacionom i moralnom rasulu, ne tjeraj me da detaljišem.
14. 6. 1981.
Upiši režiju, a ne arapski jezik, arapski upisuješ samo zato da bi se razlikovao od drugih i zato što te je sramota da priznaš da hoćeš da upišeš režiju. Arapski nećeš ni studirati.
1991.
Bježi odmah iz zemlje i ne vraćaj se, rat neće trajati samo mjesec dana, neće doći šumar da rastjera bandu. Neće opet biti Jugoslavije.
Doći će do sistematskog zaglupljivanja, bivše republike postaće države, političari će da podgrijavaju međunacionalnu mržnju, dok će njihova bratija da otima sve što se ima oteti od državne i društvene imovine.
Sretan put – široko ti polje!
Vjerovao ili ne, u Crnoj Gori će Milo i poslije 30 godina biti na vlasti. A u Srbiji će u jednom trenutku čak Tomislav Nikolić biti predsjednik, a Vučić premijer. Ne lažem te, majke mi.
1992. Beogradsko proljeće
Ne laj javno! Kad si već ostao na jednoj od zaraćenih strana zavađenog balkanskog plemena, ćuti i kenjaj, jer to društvo, to uređenje koje ti priželjkuješ, jednostavno neće doći. Bar ne do 2018.
1998.
Pametno je što si odlučio da ideš vani, ali ne idi u Holandiju, nego u Njemačku, vole. Žena ti je Švabica, a Švabe mrze Holanđane.
1998. – pola godine kasnije
Ne vraćaj se nazad, nego se prebaci u Njemačku. Otišao se da pripremiš teren za porodicu jer si vidio da će nas bombardovati. Gdje ćeš sad nazad?
Sad je 2018.
…i moram da ti kažem da je stvarno potrebno 20 godina distance da bih ti sa sigurnošću rekao šta treba da radiš.
A sad 2018., samom sebi – vršnjaku, mogu samo da kažem – čuvaj zdravlje, ne prežderavaj se, ne sekiraj se, ne upadaj u nekakve projekte i poslove koji ti uzimaju puno energije. Bilo kakva ambicija u tvom uzrastu samo te zaporavo odvaja od svakodnevice u kojoj treba da uživaš. Druži se više sa sinovima, to je najplemenitije što možeš da radiš.
Rambo
Ostavi komentar