Svi sanjaju o tome da otputuju u Lisabon

Svi sanjaju o tome da otputuju u Lisabon
Da uzbuđeni, ustreptali, sa Samsonite torbama i McKinley rancima i deviznom ušteđevinom sednu u avion za Madrid
Osete duh i resku strast sieste koja lebdi nad Manzonerosom
Te sutradan ili prekosutra, uhvate let i polete ka Ližbou
Gradu ljubavi i duše pred kojim se klanja more
Da mentalno svršavaju očarani izmaglicom ispod koje se promalja pastelni stari grad
Viđen iz vizure koja se pruža sa São Jorge-a i zaustavlja dah

Svi sanjaju o tome da otputuju u Lisabon
Da im u Alfamu poklekne koleno
Zaigra najtananija žica srca koju može da dotakne samo čist supstrat, kvintesencija muzike koju je ljudska civilizacija i sinergija kultura ikada mogla da emanira
Da se drže za rukohvate u tramvaju rolerkostuju ulicama od makadama optočene kovanim gvožđem
Da, ako imaju sreće, vide zapadnu obalu gde okean oduzima i pruža duši ono što ni Osho i svi ini Oshoi nisu uspeli

Svi sanjaju o tome da otputuju u Lisabon
Svi
Cela planeta
Organizovane ture sa dalekog istoka
Drugarice usedelice iz istočne Evrope
Momci koji su prerasli Amsterdam
Svaka lepa i svaka ružnjikava devojka
Svaki uštogljeni momak, muškarac, paćenik
Svaki zajubljeni par
Tinejdžeri, sinejdžeri…
Svi deziluzionirani studenti
Svi ti stanovnici sveta u sandalama koje prave maloletna deca u Bangladešu
Depresivci, kvazi elitisti
Oportunisti, skorojevići, hedonisti
Naposletku,
Normalci
Pa čak i posh okvir za naočare Wim Wendersa

Svi sanjaju o tome da otputuju u Lisabon
Svi
Sem mene

Ja želim da sednem u Srbija Voz
Putničku klasu
U koju može da se unese bicikl
Otputujem do Novog Sada
Imam želju da vozim svoj bicikl po Novom Sadu
Ta želja mi se javljala u nekoliko navrata godinama unazad
Da osetim taj grad dišući, gledajući, osećajući, krećući se neplanski na svom dvotočkašu
Nisam do sada ostvario tu želju
Kao i u vezi sa svim, moraću da se potrudim više
Pre nego što ovog leta operišem ahilovu tetivu

Imam posebnu želju da posetim „Najlon”
Nikada nisam bio na „Najlonu”
Da sretnem prodavca polovnih Lego kockica iz Kule za kog znam da je tamo svakog vikenda
Nadam se da ću sresti prodavce polovnih ploča i knjiga za koje znam da su takođe tamo
Da će kult najkul „staračke pijace” ispuniti moja očekivanja

Duh buvljaka osećam svakodnevno potpuno, intenzivno, hipersenzibilno
Madrid i Lisabon mi dođu nešto kao nedostižne devojke, koje nikada neće biti moje
Buvljaku mogu iskreno i potpuno da posvetim svoj najbolji album
Pod pretpostavkom da ikada budem napisao i snimio bilo šta
Fado je za sve one koji umeju da uživaju, za one sa tim darom
Za zdrave, talentovane, rasterećene, uglađene, krotke homo sapiense sa osmehom u očima
A ne za kurčeve na biciklu, spadala sa čičkom od života na koji se lepe samo najlonske kese i „Najlon”

 

*Goran Grubišić, rođen 1979. godine, iz Subotice, muzičar (Wooden Ambulance, Ana Never). Nije do sada objavljivao poeziju.

Stereoart

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.