Negativna selekcija, odlasci najboljih, najobrazovanijih, najsposobnijih, najmoralnijih i najčestitijih su usud ovih prostora. Ne samo danas, kada je to nešto masovnije i izraženije, već i veoma često kroz našu burnu prošlost, mladi, obrazovani i sposobni su bili primorani odlaziti u uređenije i sigurnije zemlje, jer naše društvo i neozbiljna država nije dalo šansu i mogućnost napredovanja, već je zaziralo i gušilo pametne i sposobne. Odliv mozgova i negativna selekcija su jedan od uzroka teške situacije u kojoj se nalazimo i umjesto da preduzmemo određene mjere da se zaustave negativne selekcije, mi tonemo još dublje.
Prije nekoliko dana u glavni grad Katara, Dohu odletio je i nesumnjivo najbolji plastični hirurg Republike Srpske u poslijeratnom periodu, dr Dražan Erić. Dražan je endemična vrsta izrazito dobrih, uspješnih, požrtvovanih i potpuno neiskvarenih ljudi i humanista, kakvi su postali, nažalost, prava rijetkost na ovim prostorima. On je prije svega dobar čovjek, a potom dobar ljekar, profesor, otac, suprug, prijatelj… Veliko je bogatstvo i čast jednu ovakvu ličnost imati za poznanika, a ne za iskrenog prijatelja.
Dr Erić je godinama za svoj rad u svijetu i na brojnim međunarodnim kongresima dobijao vrijedne nagrade i priznanja, postao svjetski priznat autoritet u oblasti plastične i rekonstruktivne hirurgije, ali njegovi sjajni rezultati i veliki poduhvati su, nažalost, najmanje bili cijenjeni od našeg društva, naroda i države. Mnoge njegove kolege širom svijeta su nakon svjetskih kongresa i predavanja, bile zadivljene kako se veoma zahtjevne i komplikovane operacije, replantacije i veliki režnjevi, uspješno rade u relativno maloj zdravstvenoj ustanovi, kakva je Univerzitetska bolnica u Foči!
Umjesto da je Republika Srpska prepoznala kvalitet i vanserijski talenat, pomogla usavršavanje jednog talentovanog ljekara, omogućila napredovanje i cijenila veliki trud, rad, odricanja i rezultate, to su umjesto nas uradili mudri Katarani. Čudno je kako se u Dohi ili Minhenu, Antaliji i Beogradu lakše vide, cijene i poštuju veliki uspjesi i rezultati, a mi ovdje nikako ne možemo da ih primijetimo? Nema nimalo sumnje da će dr Erić nastaviti stopama dr Milimira Ninkovića, dr Nebojše Rajačića, dr Branka Bojovića i drugih naših velikana, ljekara i plastičnih hirurga koji su prvi u svijetu vršili replantacije podlaktica i lica i dali nemjerljiv doprinos razvoju plastične i rekonstruktivne hirurgije.
Jedini gubitnici su naš zdravstveni sistem, koji nažalost ostaje bez još jednog vrhunskog ljekara i narod, prije svega u istočnom dijelu Republike Srpske na velikom prostoru od Trebinja do Bijeljine. Oni su i najviše odgovorni za odlazak velikog čovjeka i velikog ljekara, jer nisu pokazali dovoljno poštovanja niti su cijenili veliki trud, odricanja i rezultate.
Još jednom želim puno sreće, zdravlja i uspjeha dobrom čovjeku i dobrom prijatelju, i siguran sam da će svi koji ga poznaju uskoro biti veoma ponosni na nove uspjehe i podvige mladog i talentovanog ljekara. Iskreno se nadam da će se nekad i kod nas promijeniti situacija i da će se dr Erić nakon svjetske karijere, sa novim iskustvom i znanjem, vratiti na ove prostore i pomoći u stvaranju nove generacije domaćih stručnjaka i unapređenju zdravstvenog sistema.
Ostavi komentar