U moje vrijeme, dok još nije bio pronađen pubertet, nismo ni znali da smo u kriznim godinama. Stiskali smo prstima prištiće po licu i mazali kosu brilijantinom.
Fotografije g o l i h dama bile su prava rijetkost i mogle su se vidjeti jedino u knjizi doktora Aleksandra Kostića “Polni život”, u kojoj su jedan bezlični muškarac i jedna r a z b l u d n a gospođa isprobavali čudne gimnastičke poze, potpuno ravnodušnih lica.
U moje vrijeme, s e k s je bio čista propaganda, mada smo svi pomalo lagali kako već posjedujemo neka iskustva. Ko je već spavao sa nekom djevojkom, bio je najslavnija ličnost u čitavoj gimnaziji. Možda smo se i osjećali pomalo neobično, ali niko nije smio da prizna da je u pubertetu, a još manje su to primjećivali naši roditelji, kojima je bilo glavno da smo siti i obuveni. U moje vrijeme, dakle, pubertet još nije bio pronađen.
Na jednog mog prijatelja, Dalmatinca, vikao je otac:
– Ćaća, ne moj vikat’ na mene! Ja san u pubertetu…!
– Budi di oćeš – odgovorio je otac – samo da si mi do deset uri doma!
Danas dječaci i djevojčice izlaze iz kuća u to vrijeme.
Da me pitate kako sam preživio pubertet i ostao zdrav i čitav, zaista vam ne bih umio objasniti. Danas je lako biti u pubertetu. Prema djeci u tom prelaznom periodu ponašamo se na naučnoj bazi, kao prema malim pacijentima. Svi se brinu da im ne ostanu traaume. Psssst! On je u pubertetu! Još malo i dječacima će se na ljekarski recept dodjeljivati prve ženske, a tom svečanom činu vjerovatno će prisustvovati oba roditelja i dežurni psiholog. Pa opet, nikad više gej populacije.
U moje vrijeme, dok još nije bio pronađen k l i m a k t e r i j u m, žene u izvijesnim godinama mislile su da ih glava boli zbog premorenosti. Jesu li naše bake iznenada mijenjale frizuru i navlačile prozirne spavaćice da ponovo privuku svoga muža, koji je počeo da zapostavlja bračne dužnosti? Danas, kad svako broji o r g a z m e, pitam se da li je ikada moj deda pitao moju baku da li joj je bilo lijepo?
– Je li ti bilo lepo? Gospode!
Da su uopšte odlazili na ljetovanje, da li bi baba i deda išli odvojeno, radi osvježenja braka, kako to danas novine savjetuju? Ko zna, možda bi im brak u tom slučaju bio mnogo skladniji i trajao znatno duže, a ne samo pedeset i šest godina?
U moje vrijeme, dok riječ s e k s nije bila pronađena, ljudi su se voljeli potpuno diletantski. Nije bilo nikoga da im pokaže e r o g e n e zone, niti da im odredi bioritam.
Dobri smo i ovakvi kakvi smo, kako smo amaterski dolazili na svijet!
U moje vrijeme, ko je imao kupatilo, svađao se u kupatilu – ko nije, nije se ni svađao! Ćutao je i trpio! U moje vrijeme, nikome nije padalo na pamet da ima pritisak. Pitam se da li su ga ljudi, u moje vrijeme, uopšte imali, ili je pronađen tek kasnije, kada su ambiciozni seljaci pozavršavali medicinske fakultete?
I kako smo, uopšte, živjeli u moje vrijeme a da ništa nismo znali o kretanju anticiklona nad sjeverozapadnom Evropom, niti o vlažnosti vazduha, brzini vjetra, vodostaju na rijekama i temperaturi, da ne govorim o izgledima za naredni vikend?
Mada volim svoje vrijeme, nikada se ne bih vratio u njega. Danas se mnogo lakše živi. Ali u m i r e se isto tako teško kao i u moje vrijeme.”
Momo Kapor
Ostavi komentar