Većina nas brka milost i sreću, ali milost je duboka i Bogom dana, dok je sreća prolazna i od čovjeka sa Zapada izmišljena. Mi smo toliko „navučeni“ na ideju sreće koju nam donose događaji da smo zbunjeni kada vidimo zadovoljstvo koje osjećaju jednostavni ili „siromašni“ ljudi – recimo oni koji nemaju ništa sem hrane u svom stomaku, krova nad glavom i dobrog zdravlja svoje djece i voljenih.
Naravno, luksuzna kola, skupocjena haljina ili dobar mobilni telefon, pomažu jedno vrijeme, ali se prilično brzo naviknemo i tada se ponovo vraćamo u stanje kada nešto novo želimo. Nedostatak osjećaja unutrašnjeg mira nas dovodi do toga da se teturajući krećemo kroz život stalno očekujući da nam se nešto lijepo desi, a ne da živimo zaista u sadašnjem trenutku i onda pokušavamo da se riješimo neprijatnog osjećaja time što rasipamo novac, previše jedemo, imamo više seksualnih partnera ili opsesivno radimo. Možda čak i počinjemo da koristimo narkotike, što nam daje samo prolazne trenutke sreće koji brzo nestaju i posle se osjećamo još siromašnijim.
U stanju milosti slobodni ste da budete poput „ljiljana u polju“, ili ptice na grani, kojima ništa nije potrebno ili oni koji „idu dolinom sjenke i smrti i ne plaše se zla“, ali momentalna zadovoljstva ne mogu da nas dovedu do ovog stanja. Uostalom, koja je bolja slika od osmjeha malog djeteta? Djeca do odlaska u školu se i ne trude da budu srećna i ne plaše se da budu ponekad tužna, ona jednostavno postoje. To je milost.
Kada se nalazimo u stanju milosti, nas u potpunosti pokreće život. To je ono što Kinezi nazivaju „probuđeni či“ ili ono što nas tjera da ujutru ustanemo iz kreveta i omogućava nam da savladamo prepreke u životu. Međutim, kada se izgubi milost, suočavanje s novim danom predstavlja naporan posao, a svakodnevni život – teret koji moramo da nosimo najbolje što možemo.
Iako naša duša traži da živi u milosti, mi obično to primijetimo tek kada osjetimo njen nedostatak; recimo, kada je naša životna sila iscrpljena zbog lošeg braka ili problema na poslu ili kada se nalazimo pod pritiskom da kompromitujemo svoje snove tako što ćemo slijediti pravac u životu koji se od nas očekuje, ali je daleko od onoga što naše srce traži. Tada postajemo zavisni od brzih „rešenja“ i onog neuhvatljivog eliksira poznatijeg kao „sreća“.
Gubitak milosti donosi strah, što dovodi do toga da ulazimo u stanje neprestane borbe za opstanak. Ako želite da povratite milost, molite se Bogu i trudite se da živite u sadašnjem trenutku, izbjegavajte negativne priče i ne sudite drugima.
Izvor: sedmica.me
Ostavi komentar