OBAVEZNO PROČITAJTE – Pismo mladim i starim vozačima…

Moje ime je Aleksandar Perišić i student sam treće godine saobraćajnog fakulteta u Doboju. Dolazim iz jednog malog grada na jugu Republike Srpske, Trebinja. Moj grad je poznat po ljepoti, kulturi, istoriji, turizmu, ali i po nečemu negativnom. Naime, u posljednje 3 godine izgubljena su 3 mlada života u saobraćajnim nezgodama. Zbog toga, ja sam odlučio da napišem ovo „pismo“ svim vozačima, a pogotovo mojim vršnjacima koji nemaju dovoljno iskustva, a željni su dokazivanja za volanom.

Ovo ljeto sam učestvovao na projektu mjerenja indikatora bezbjednosti saobraćaja koji su vodili uvaženi profesori Krsto Lipovac i Bojan Marić. Rezultati su bili poražavajući. Očekivano, moj voljeni grad je bio najgori u skoro svim segmentima. Dok se razvijene zemlje bore da procenat vezivanja pojaseva povećaju sa 98 na 99 %, mi Trebinjci mislimo da smo mnogo „pametni“ sa 36 %. Naravno, glavni uzrok velike većine saobraćajnih nezgoda jeste neprilagođena brzina, zbog toga ću na nju staviti akcenat.

Vozači, prvenstveno oni mladi, uopšte ne razmišljaju o posljedicama svojih postupaka. Mislite da 100 km/h nije neka velika brzina? Kada to pretvorimo u metre po sekundi to je 27,77 m/s. Dakle, pri brzini od 100 km/h naše vozilo pređe 28 metara sa SAMO jednu sekundu. Pretpostavljam da do sada niste brzinu posmatrali na ovaj način.

Sada zamislite vozilo koje se kreće prema vašoj porodici, prijateljima, … a koje prelazi 30 metara za jednu jedinu sekundu. Vrijeme reagovanja vozača (vrijeme koje protekne od trenutka kada je vozač uočio opasnost do trenutka reagovanja na papučicu kočnice) iznosi oko jedne sekunde, u zavisnosti od sposobnosti vozača, a kada tome dodamo vrijeme odaziva kočionog sistema, dobijemo neki prosjek od dvije sekunde. Dvije sekunde prođe od uočavanja opasnosti do početka kočenja. Ako vam je to previše matematike, da pojednostavimo. Vozilo pređe dužinu olimpijskog bazena za MANJE od 2 sekunde. Ne trebamo biti vidoviti da shvatimo šta bi se desilo u navedenoj situaciji.

Zato vozači, ponavljam još jednom, posebno generacijo moja, razmislite o ovome, jer pretpostavljam da ni vi ne želite da stradaju ljudi koji su vam dragi. Ja nisam pisac, ja sam budući inženjer, zato mi ne zamjerite ako sam nešto nepravilno napisao. Eto, da ne dužim više, ako sam ovim kratkim „pismom“ spasio jedan život, ono je ispunilo svoju svrhu.

Aleksandar Perišić, Leutar:Net

1 Komentar

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Anti-SPAM Test *

Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.