Trebinje u srcu…

Odlučih evo da napišem ja
najdražu pjesmu moga vremena.
Možda neće biti baš toliko lijepa,
ali pisaću polako kao dijete kad tepa.
Nisam ni pjesnik slomljenog srca
i veselo uvijek za rodnim krajem kuca,
tamo je i kamen ljepši od zlata,
a tuđina je crnja od svakoga blata.

U tuđem svijetu sada živim ja
nemam sestre, nemam brata.
U tuđem svijetu sada živim ja
bez oca, bez majke i bez ognjišta.
Bilo me je, a gdje nije
na četiri strane svijeta,
ništa nije kao prije
samo stari platan cvjeta.

Dobro jutro grade moj,
tuđina mi dodijala,
sad sam opet u svom gradu
ispod neba plava.
Da obiđem stari Perovića most,
to mi je uvijek prva aktivnost.
Da napravim selfi na kamenom mostu
i pokažem svakom pridošlom gostu.
Da sa crkvine moje raširim ruke
i izbacim sve svoje muke.
Da popijem kafu u starome gradu,
jer takve nema u velegradu.
Da posjetim majku što ručak mi sprema,
a oko izbora hrane kod nje uvijek dilema.
Pisala bih još ja o svome gradu,
ali čuvam ga ljubomorno da mi ga ne ukradu.

Nosim ga u srcu i malo papira,
a u snovima mi slike često ne daju mira.
Ponosna sam grade u to budi siguran,
doživljaj o tebi je bas imaginaran.
Sada moram poći, ali vratiću se ja
ako ništa drugo onda pjesmama.
I volim te grade kao i svi mi
ponosni Trebinjci, u svijet bačeni.

Dragana Perišić

 

Latest posts by Dragana Perišić (see all)

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.