Pamela Drukerman: Kako majke u Francuskoj usklađuju poslovne i roditeljske obaveze

Svakoj zaposlenoj ženi i majci je poznat pritisak s kojim se nosi pokušavajući svakodnevno da uskladi svoje porodične i poslovne obaveze. Trenuci kada se uspostavlja potpuna ravnoteža između obaveza na poslu i brige o porodicu su rijetki ili gotovo nemogući. U pozadini svih tih aktivnosti i nastojanja da se sve dužnosti ispune kako treba, krije se osjećaj krivice da sebe nije dovoljno posvetila djetetu i da će se to odraziti na njegovu dobrobit.

Pamela Drukerman, Amerikanka koja živi u Parizu, spisateljica i novinarka, poznata je po svojim radovima u kojima je predstavila iskustva i vještine majki u Francuskoj, koje vrlo uspješno usklađuju porodične, roditeljske i poslovne obaveze, a da pri tome ne zanemaruju sebe i da se osjećaju ispunjeno i zadovoljno. Iz Pamelinog rada može se izvući puno mudrih savjeta vezanih za tematiku roditeljstva i posla.

Važno je imati na umu da ne postoji savršena mama

Zaposlene majke su angažovane u dvije smjene. Jednu odrađuju kod kuće, a drugu na poslu. Svim zaposlenim majkama je poznat ovaj osjećaj. Francuske majke koje rade i nastoje da napreduju u svom poslu imaju običaj da kažu da „savršena mama nije tu“.

One ne doživljavaju rođenje djeteta kao početak maratonske trke čiji je cilj završetak fakulteta. Svakako da i Francuskinje kao i sve druge majke žele da njihovi mališani sutradan budu uspješni u životu. Međutim, one smatraju da je mnogo značajnije da se u vrtiću i kasnije u školi, djeca nauče toleranciji, da dodatno razvijaju socijalne vještine i samokontrolu, a da je manje važno hoće li u dobu od četiri ili pet godina naučiti da pišu i broje, recituju pjesmice naučene napamet i sl. Jer je sasvim normalno i očekivano da će mališani savladati pisanje i čitanje. To je dio obrazovnog procesa, a uspjeh u obrazovanju zavisi upravo od sposobnosti i vještina koje se razvijaju u interakciji sa vršnjacima i nastavnicima.

Majke bi trebale imati svoj izvor prihoda

Francuske majke su vrlo pragmatične žene i nastoje da u ekonomskom smilsu, u svakom trenutku, budu nezavisne. I to je ono što stoji na vrhu piramide njihovih prioriteta.

Važno je posvetiti se djetetu, ali ne treba cijeli život podrediti materinstvu

Princip beskonačnosti se najbolje ilustruje materinskom brigom za dijete koja nikada ne prestaje. Naime, u srži francuske kulture ukorijenjena je ideja da je važno da roditelji pored svih obaveza odvoje vrijeme i prostor za sebe. To može biti posao, ili neki hobi, ili pak vrijeme za šoljicu kafe i razgovor s prijateljicama. Ključno je da to vrijeme za sebe doživljavate kao nešto što zaslužujete, u čemu ćete uživati ​​bez osjećaja krivice i nakon čega ćete se zadovoljno vratiti svojim poslovima i dužnostima. Francuskinje su duboko uvjerene da ukoliko cijeli život potpuno posvetite djetetu, ako sve što činite podredite njegovim željama i potrebama, to će imati negativne posljedice po obe strane, a posebno po dijete.

Periodičnim odvajanjem od djeteta postajemo bolji roditelji

Majke u Francuskoj intuitivno osjećaju da je za dijete od neprocenjive važnosti da se odmaknu od njega i dozvole mu da postupno samo korača kroz život i raznolike životne situacije. Ukoliko se majka povremeno udalji od djeteta, primjerice odvede ga kod njenih roditelja ili ga pošalje na školsko kampovanje, na taj način pruža priliku i sebi i djetetu da osvježe i ojačaju svoj odnos. Dijete je tako u prilici da stiče nova iskustva, da uči da bude samostalno, da razvija socijalne vještine i stiče samopouzdanje.

Nikada ne zanemarujte partnera

Uvijek, u svakoj prilici, trudite se da svom supružniku posvetite pažnju. U francuskim porodicama je važna navika da supružnici odvajaju i planiraju vrijeme za sebe, bez djeteta. Važno im je da neguju odnos koji imaju. Kod njih je pravilo da je dijete u sobi s roditeljima u prvih sto dana od rođenja, a poslije toga je u svojoj sobi i odrasta sa saznanjem da roditelji imaju dio života koji djeci nije dostupan. To je „vrijeme za odrasle“, koje vremenom djeci postaje potpuno prihvatljivo.

Roditelji su poput šefova

U francuskim porodicama vlada uvjerenje da porodični dnevni red svi trebaju poštovati. Postoji vrijeme za rad i obaveze, vrijeme za zajedničke obroke, vrijeme za igru ​​i zajedničke aktivnosti. Roditelji postavljaju pravila koja se moraju poštivati, ali uz uvažavanje djetetovih potreba i stavova. Obraćaju se djetetu mirnim tonom, uz odlučno „NE“ koje dijete vremenom prihvata kao nešto što je njegova dužnost. Dijete se uči strpljenju i tome da vrijeme, dok čeka da mu se roditelj posveti, ispuni igrom. Sreća i sigurno odrastanje djeteta u porodici, ali i sreća roditelja, predstavljaju prioritete i svrhu porodičnog života.

 

Dragan Antić / Leutar.net

 

Budi prvi koji komentariše

Ostavi komentar

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena




Ovo veb mesto koristi Akismet kako bi smanjilo nepoželjne. Saznajte kako se vaši komentari obrađuju.