28.07. 2017.godine
-Hej ima li išta novo, zna li se kada će da nam uplate?
-Ništa ne znam, rekli su da trebamo sačekati da se ugovori potpišu.
– A ko treba da se potpiše?
-Luka Petrović…
-Aha, pa što se odmah ne potpiše?
-Valjda je na nekom odmoru do sledećeg ponedeljka.
-Dobro, ajde sačekaćemo da se vrati s odmora pa valjda to odmah uplate.
15.08.2017.
– Molim vas da mi kažete kada će biti uplaćeno?
-Nemam pojma treba da se potpišu ugovori.
-A ko treba da ih potpiše?
-Gradonačelnik!
-Pa što se ne potpiše već jednom?
– Otkud ja znam.
-Pa ja znam!
Ljudi koji rade honorarno za Festival festivala, a iz Trebinja su, opet su zadnja rupa na svirali.
Trebinjski odnos ka kulturi oduvjek me je deprimirao. Evo navešću Festival festivala kao primjer loše organizacije i potpune nebrige.
Skupština opštine grada Trebinja je 2002. godine osnovala manifestaciju “Trebinjske ljetne svečanosti” u okviru koje kao posebna cjelina djeluje “Festival festivala”. Od 08. 02. 2017. godine Trebinjske ljetne svečanosti više ne postoje, sada imamo Trebinjsko kulturno ljeto u okviru koga valjda djeluje i festival. Zvanični podaci o ukidanju jedne, a osnivanju druge manifestacije nisu se našli u prvom biltenu ovogodišnjeg festivala, tako da je ispalo da ovogodišnji 60. jubilarni festival i dalje spada u Trebinjske ljetne svečanosti, ali potpisnik tih kopiranih redova od prethodne godine ipak je Predsjednik organizacionog odbora “Trebinjskog kulturnog ljeta” i Umjetničkog savjeta “Festivala festivala” Luka Petrović, gradonačelnik Trebinja. Dakle dogodila se greška, ali ko radi taj i griješi. Koliko je baš ta greška krupna mogu da procjene samo oni koji su smatrali da je ozbiljan pomak na kulturnom polju grada upravo ta promjena imena jedne te iste manifestacije.
Na samom otvaranju Festivala gospodin Luka Petrović i gospodin Dane Malešević hvalili su trebinjski Festival i stavljali ga u red događaja od najvišeg značaja za ovu državu, pardon republiku. Petrović je naglasio kako Festival ove godine zvanično ima podršku Vlade Republike Srpske. Zanimljiv podatak, sigurno i dragocjen za naivne amatere. Mene zanima na koji način konkretno je Vlada Republike Srpske podržala Festival festivala u Trebinju? No o tome ćemo naredne godine…
Glavni problemi Festivala se godinama ćuškaju pod tepih umjesto da se rješavaju. Od 2009. godine na Festivalu se više ne organizuju Pozorišne radionice, a razlog je naravno finansijske prirode. Da se ja pitam nešto, kao što se ne pitam ništa, rekla bih da novac koji se odvaja za prateći program treba uložiti u program radionica. Jer radionice mnogo više doprinose podmlatku i životu festivala. Stvaraju nezamjenljive uspomene i iskustva kroz radni proces koji na svom kraju ima i konkretan “proizvod” – predstavu.
Prateći program ukoliko se dobro ne organizuje ispada tezgaroški splet svega i svačega. A činjenica je da se nikada nije dobro organizovao, prvo jer se sklapa par dana prije samog početka festivala, a drugo zato što ne možete u tom kratkom vremenskom intervalu nuditi honorar od 20 KM profesionalnom muzičaru, glumcu ili klovnu za javni nastup i očekivati čudo.
Festival festivala ima i jedan nezvaničan, a prilično popularan naziv “Festival senilnih staraca”. Upravo taj naziv najbolje opisuje politiku festivala. Ljudi koji upravljaju istim već decenijama (vjerovatno misle da će živjeti vječno) na njihovu žalost ipak neće ostati zapamćeni po dobrim organizacijama i inventivnostima, već upravo suprotno. Trebam li naglasiti da se u organizaciji festivala ne nalazi nijedan školovani glumac ili uopšte dramski umjetnik iz Trebinja? Za mlade ljude nema mjesta.
Imala bih da nabrajam još dosta toga, ali glavna tema ovga puta jesu ili trebaju biti finansije, tačnije neisplaćeni honorari ljudi koji godinama festival održavaju u životu. To nisu ovi starci koji avionima doljeću iz Beograda na festival (podtekst – godišnji odmor u Trebinju) jer njima honorari legnu na račune za vrijeme trajanja festivala. Domaći festivalci moraju da trpe, ćute i čekaju. Ja se pitam koga i šta da čekaju? Možda da čekaju da se isplati Festival mediteranskog i evropskog filma? Možda Škola lidera? Možda sajam meda i vina? Možda Krsna slava grada? A možda sam ja samo nepovjerljiva, možda zaista samo treba da sačekaju da ih jedan čovjek udostoji svog potpisa.
Moram napomenuti podatak da su se, za poslednje dvije godine vladavine gospodina Slavka Vučurevića, svi honorari izmirivali istovremeno kako za gospodu iz Beograda tako i za obične male trebinjce. Ne bih voljela da pomislim da je njegova politika bila odgovornija od aktuelne.
P.S.
Savjet Trebinjskog kulturnog ljeta ima 19 članova od kojih jednog muzičara, nijdenog glumca, fotografa ili slikara. Tačno ću pomisliti da se u umjetnost najbolje razumiju oni koji se za nju nisu školovali ili oni koji imaju redovna primanja.
Bura / Pismo čitateljke
Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Leutar.net-a.
A tek domaći glumci koji godinama uzimaju učešće i izgaraju svako ljeto kako bi prezentovali trebinjsko pozorište na festivalu?! Njih tek niko ne šljivi 5%, a provjereno znam da su samo jednom dobili glumačke honorare i to za Slavkovog mandata…