Postoji nešto jadno u životu našeg naroda, jedna viša životna filozofija… Jer šta je danas naš čovjek? On je danas mala bespomoćna životinja više nego ikad prije, jer prestaje polako biti slobodno biće, ČOVJEK, sa najvišim poznatim nivoom svijesti, iako mu je Bog podario sve tehničke predispozicije.
Pogledajte oko sebe i stavite se u ulogu nezainteresovanog stranca, marsovca ili objektivnog sudije. Ali baš objektivnog tako da svojim očima gledate sebe u društvu, državi i gradu u kome živite. I šta vidite? Mi ćemo odgovoriti u Vaše ime.
Vidite četiri grupe ljudi (imate ih na naslovnoj fotografiji):
Prva i najmanja je ona koja je spremna prihvatiti i služiti se svim podlostima ovog svijeta, ona čiji pripadnici se kunu u Boga, a krše apsolutno sve Božije zapovijesti. To su ljudi čiji je motiv novac, jer je novac taj kojim ostvaruju moć u društvu. Biti moćan automatski znači biti ugledan. Oni su obično materijalno obezbijedili bar dvije generacije nasljednika. Svijesni su loših dijela koja čine i čine sve da nešto ne bi stalo na put njihovoj gramzivosti. Svjesni su da ih u tim namjerama mogu spriječiti samo oni ispod njih, njihovi potčinjeni koji su višestuko brojniji. Iz straha da se to ne desi, potčinjene obmanjuju i vrše podjelu između njih. Dijele ih u dvije grupe.
Prva grupa „A potčinjeni“ su obično poslušnici koji su spremni služiti svim gospodarima iz čistog koristoljublja. Ne razmišljaju mnogo o posljedicama, bitno je da nešto dobiju sada i odmah! Da bi se toga dokopali spremni su lizati stražnjicu pretpostavljenom, bez obzira na to „šta će reći svijet“. Oni su trenutno solidno materijalno obezbijeđeni i pripremaju svoje potomstvo po ugledu na sebe. Nerijetki su danas primjeri direktora javnih ustanova, vrtića, škola… koji dolaze iz ove grupe. Zamislite samo apsurdnu situaciju gdje se direktor jedne škole obraća učenicima – maturantima riječima koje treba da im pokažu kojim putem u životu treba ići. Ne daj Bože da ih otruju svojom istinom kojom su gradili karijere, bolje da u toj prilici urade ono što najbolje znaju – nastave da lažu.
Druga grupa su „B potčinjeni“ koji su zastrašeni. Njihova životna parola je „ne daj Bože gore“ i u njoj nalaze svoj mir. Strah ih je da će neko „skinuti“ njihove pretpostavljene, a bez njih nam nema spasa. Vjeruju DNEVNIKU 1, 2 i 3 više nego svojim očima. Odličan primjer kako ih je lako naložiti je priča o srpskoj čokoladi u Dubrovniku. Tu su se i jedni i drugi navukli kao mladi majmuni. Mislite da je to mnogo pogodilo guzonje koji deru mjesečno po nekoliko hiljada evra (na obje strane) ili samo ove koji primaju maksimalo 250-300 €? To je odličan primjer kako skrenuti pažnju sa problema koji ih svakodnevno tište. Ova grupa je najbrojnija…
Četvrta grupa je brojnija od prve, ali daleko manja od grupa A i B potčinjenih. Oni nikom ne ližu dupe, ali zbog kvantitativne inferiornosti u odnosu na prethodno navedene grupe potčinjenih, nikako ne mogu doći do izražaja. Uglavnom stvari kontaju pravilno, ali ponekad se ne slažu oko načina na koji treba ispraviti krivu Drinu. Solomonski je to posao, ali znaju da će jednog dana, po logici stvari, ipak doći taj trenutak. Znaju da nam država nije bure bez dna i da će ga u jednom trenutku hijene ispiti do kraja. Tada će one najjače iz prve grupe sigurno preživjeti, a one slabije iz grupa A i B ostati ni na nebu ni na zemlji. Zakon gravitacije će načiniti presudan korak po njih.
Ove četiri grupe ljudi su uvijek postojale i postojaće. U tome nije neki veliki problem. Problem je što je brojna razlika između njih tako velika. Što prije nam pamet sa pogrešnog mjesta dođe u glavu, tim prije će i našim potomcima biti bolje. U našoj državi u koju se svi zaklinju, naravno!
Ostavi komentar